Hortikultura

Kao i u svim područjima ljudske djelatnosti, tako i ovdje postoji i mora postojati raspon dostignuća od loših preko zanatskih/solidnih do pravih umjetnina. Kao što svaka zgrada u Španskom nije umjetničko djelo, tako niti "zelena površina" pored nje nije Zagrebačka zelena potkova. Ali ipak je jako bitno da je tamo. Zelene površine osim estetsko umjetničke imaju i bitnu ekološko psihološku svrhu. Kako bi izgledale betonske mase Novog Zagreba da nisu ublažene drvoredima i travnjacima? To možda nisu vrhunska dostignuća pejzažne arhitekture, ali nije ni "Mamutica" Gugenheim-ov muzej u Bilbao-u.

Naravno da stanje nije idealno, niti se trebamo s njim miriti ili se opustiti na lovorikama. Standarde oblikovanja urbanog prostora treba stalno podizati, kako što se tiče građevinske, tako i pejzažne arhitekture. Sa druge strane vrijedna dostignuća pejzažne arhitekture iz prošlosti treba obnavljati i održavati. To ipak ne znači da park treba postati muzej, da treba zabraniti Prvomajske proslave u Maksimiru, ili nešto slično. Obnavljati neki spomenik samo održavanja radi trajni je teret za bilo koje društvo, a pogotovo za naše, ne previše bogato. To je moguće zamo za mali broj spomenika najviše vrijednosti. Kada kulturni spomenik ima svoju svrhu, to je najbolja garancija da će biti održavan i u krajnjoj konsekvenci očuvan. To pogotovo vrijedi za park, vrt i perivoj.