|HOME|  |ARCHITECTURAL VISUALIZATION|  |ART&DESIGN|  |CONTACT ME|   |CURRICULUM VITAE|   |35.th ZAGREBACKI SALON|

 

 

Juriš na Vršič !

Ako se smatrate ozbiljnim i zagiženim biciklistom amaterom, profićem, onda je ovo uspon koji je evergreen, milestone iliti zimzelen kamen temeljac koji svaka noga jednopstavno mora "imati u sebi". O čemu se radi ? Svake godine razna biciklistička društva u sloveniji organiziraju uspon na ovaj prijevoj ali onaj najprestižniji se događa u 9 mjesecu kada  je atmosfera i vrijeme najprikladnije, kada je kondicija najbolja, kada se kreće u Juriš na Vršič! Ovaj prijevoj pohodila su mnoga poznata imena u biciklizmu, ali svatko, i stvarno svatko do sada  morao  je priznati njegovu jedinstvenu ljepotu i čar. Tehnički, uspon bi se ubrajao u "konjsku kategoriju" a to je ona koju savladavaju jedino konj (tako je to barem bilo početkom stoljeća) ! Ipak i srećom, pošto među nama iskreno (priznali mi to ili ne), ima mnogo nas koji smo zagriženiji od jadne životinje, svake godine ovaj prijevoj prolaze horde i horde biciklista ! Nagib ceste do vrha je u prosjeku 15%, nema mnogo mjesta za odmor, uspon je dug cca 10 km. Nije važno da ga se izvozi u rekordnom vremenu, važno je da ga se savlada. Meni je ove godine bio drugi put (prvi put je bilo to još 1999. godine) da sam se odvažio okušati s planinom. I zato snaga u noge i pokret ! Hojlarihoja !!!!!

 

P1010001.jpg (87351 bytes) P1010002.jpg (46081 bytes) Evo nas ! Put do Kranjske Gore nije bio baš zabavan, naprotiv, kiša je ljevala kao iz vatrogasnog crijeva, a nakon 250 km puta iz Zagreba nije vam baš do šale ... Ali mi smo odlučili da nas neće spriječit mali potop, idemo gore ! Nekoliko sumnjičavih prolaznika pogledalo nas je sa simpatijama, ovdje je normalno da susretenete kolesarje na cesti i po ovakvoj nepogodi a mogu vas uvjeriti da nismo bili jedini , heh ! 
I tako, vrijeme je bilo naklonjeno jedino bogovima (tako mi se činilo) dok smo se mi stiščući zube uputili do vrha ! U početnim kilometrima sam bio vrlo sumnjičav ali želja je bila jača od svih nepogoda tako da sumnjam da bi nas i snježna mećava odvratila od nauma da se uspentramo do vrha, i vrlo brzo skinule su se majce, pelerine, uspon je zahtjevao od naših mišića da daju sve od sebe, ubrzo smo se osjećali vrlo ugodno, zagrijano, počelo je !!!!. Meni je ovo bio drugi put da idem gore pa su se noge brzo prisjetile napora ali Matiji se to nije baš dopalo ....

P1010004.jpg (48905 bytes) P1010003.JPG (269164 bytes)

P1010005.jpg (63562 bytes) P1010006.JPG (273570 bytes) Ljepote prirode naprosto vas osvajaju putem do vrha. Mi nismo imali sreće što se tiče vremena ali ipak ... Mislim da je ovo Prisojnik ali me nemojte uzeti za riječ ....
Uspon je naporan cijelom svojom dužinom. Mogao bih ga usporediti s napadom na Biokovo koje u zadnjih 5 km ima vrlo teške dionice čak i za moju malenkost. Prosjek nagiba je 15% ali uz to dolaze i tehnički elementi kao npr. serpentine koje su izvedene u granitnoj kocki zbog vrlo teških uvjeta koji ovdje vladaju zimi. Zabavno je čitati visinsku razliku koja piše na tabli koja uredno označava brojem svaku serpentinu (slika) kako napredujemo prema vrhu ! P1010008.jpg (28989 bytes) P1010009.jpg (37226 bytes)
P1010013.JPG (289755 bytes) P1010014.jpg (95261 bytes) P1010016.jpg (89086 bytes) Evo nas pred samim prevojem ! Mokra cesta, ali stigli smo !I I opet predivne stijene alpskih strmina koje cijelo vrijeme oduzimaju dah.
Vrh, gotovo je, odmor, piva, rakija .... Razumijemo se ? :-))))))) P1010020.jpg (43342 bytes) P1010021.JPG (293387 bytes) P1010023.jpg (30504 bytes) P1010025.jpg (64236 bytes)
P1010027.jpg (60829 bytes) P1010033.jpg (40335 bytes) Zasluženi odmor ! Što još reći ? 
P1010036.jpg (14083 bytes) P1010037.JPG (273665 bytes) P1010040.JPG (274764 bytes) P1010044.jpg (59014 bytes) P1010047.jpg (37739 bytes) Naravno, naš put se nij e završio samo na osvajanju Vršiča! Kad ste već gore naprosto morate obići "lokalni" sipar" (druga slika). I opet predivne slike, vizure, dodiri sunca i oblaka ....
P1010050.jpg (43263 bytes) P1010051.JPG (306338 bytes) Nizbrdo ! Nakon kraćeg odmora, uživanja u prizorima prema dolini soče (nažalost ove godine nismo stigli napraviti dvostruki uspon - prema vršiču pa u dolinu soče i opet na vršič i na kraju dolje do kranjske gore - nije bilo vremena). Jurnjava po siparu ima svojih draži ali ako niste probali teško je za opisati. Možda da kažem da put koji savladavate do gore i koji traje 45 minuta, prema dolje se slisti u 10-15 min !
P1010057.jpg (64035 bytes) Sjećate se prve slike ? U planini vrijeme mijenja svoju ćud svake minute a to je dokazalo i ovaj put. Sunce, hrpa posjetitelja, naš se twingo našao u gužvi automobila, posjetitelja i ljubitelja prirode ... Mi smo polagano spakirali naše biciclete, zahvalili se planini na njeznoj dobroćudnosti i krenuli putem Zagreba  ... Do drugi put - pozdrav !

 

 

|HOME|  |Vršič 2002|  |Biokovo 2000|  |Uspon na Zavižanj 1998|   | Grintavec - Pohorje 1998|   |About my Bike ...|  |Uršlja gora - 1999|