Titanium

Po kolicini 'svega' sto sam propustio kroz šake pomislio sam da bi mozda bilo dobro poneko 'sjećanje i iskustvo staviti na www, možda nekome pomogne ...

Sve je zapocelo već tamo negdje prije cca 20-ak godina kad mi je moja draga mama kupila prvi trkaći bicikl - zamislite, tada je ROG, poznata slovenska firma radila male trkaće specijalke i ja sam imao sreću dobiti i sjesti na to čudo (ja i brat smo se trudili koliko je išlo iskoristiti bicicleticu do kraja). Nažalost vrlo brzo smo je prerasli pa je ubrzo je došla i velika ROG specijalka ali sve to je bilo vise mučenje (mislim da je taj bicikl imao oko 17 kg bez pretjerivanja) nego vožnja. A što ćete, ne može uvijek biti sve lako i zabavno. No, ne mogu reći da se nisam zabavljao i puno ljepih trenutaka vezano je baš uz tu ROG-ovu specijalku.

I onda je došlo vrijeme za prvi MTB koji sam kupio od teško zarađene love (negdje 1993). Bili smo tada bili u fazi (možda meni i najdražoj) kada se voziš i ne razmišljaš o tome koliko je taj bicikl siguran, pouzdan, itd. No na tome je bilo teško postići bilo što više od rekreacije a ja sam poželio početi trenirati malo ozbiljnije - naravno za moje amaterske okvire i znanje. I tako jednog 'sljemenskog' dana krenuli smo na put do vrha. Ali taj dan je kao za inat sve išlo krivo. Padanje lanca, vrućina, znojenje, guranje a znaš da bi se zapravo i mogao voziti puno kvalitetnije da je bicikl to sve mogao izdržati ... Da ne dužim, puknuo mi je onaj šaraf u glavi i (pošto sam u tom trenutku imao podosta cash-a ) odlučio sam i rekao u sebi: sutra idem u dućan i kupujem CANNONDALE ....He, he, he ... Mnogi me nisu razumjeli ili su me gledali kao budalu ali ....

Bio je to model koji se danas više ne proizvodi, Cannondale Killer KV 900. Bicikli koje je Cannondale tada radio bili su u samom vrhu high tech-a, to znači da su dečki znali napraviti od aluminija vrhunsku trkačicu pogotovo ako ste se i sami znali voziti na tako rasnom MTB-u. Predivna i izazovna geometrija, vanjska obrada, detalji varova (potpuno glatki po čemu je i cannondale poznat - time smanjuje nagle prekide u materijalu i povečava čvrstoču i 'protočnost naprezanja' - tada je to bilo 'in' ). Govorimo o 1997/98 godini. Ovaj MTB je u osnovi bicikl kojemu je okvir bio od aluminija i to legure 600x, to znači da sam mogao očekivati prilično tvrd, osjetljiv na reakciju bicikl. I tako je i bilo .... Inače bicikl je (bez prednje suspenzije, čak nije ni bio projektiran za suspenziju, tada je to bio još dosta ekskluzivan detalj i na puno skupljim varijantama) pokazao vrlo dobre penjačke sposobnosti dok je na nizbrdicama je trebalo ulagati dosta napora da se sačuvaju kosti - pošto alumijska rama nema nikakve ili vrlo male apsorpcijske (elastičnost) sposobnosti. Zamjerke bi mu bile: prilično teška rama (1800 grama, kasniji modeli su bili nešto lakši, cijeli bicikl oko 11 kg) i tvrdoća. Pozitivno je bilo to što je ovaj bicikl, pogotovo u prvim verzijama (do 1997) imao vrlo široku donju cijev, što je doprinosilo izuzetnoj tvrdoći na fleksanje i pritisak - odlično za uspone i natjecateljsku vožnju. Praktično, bio je neuništiv i za teže vozače. Vanjska obrada je bila tipično kvalitetna (što se moglo uvijek reći za cannondale), u ovoj varijanti mat crna boja (dosta teška za čiščenje ali predivne teksture).. I danas dosta ljudi vozi ovaj, mogu reći oldtimer i ne mogu im ništa prigovoriti ... Šteta da je prestala njegova proizvodnja !

Killer je bio moja glavna 'zanimacija' do nedavno . I opet, proradile su ambicije, višak novaca i počelo je kopanje i razmišljanje o nečem novome. Specijalka iliti cestovna trkačica bili mi je želja zapravo od kada sam 'bacio u smeće' moj stari ROG no puno zabavnija vožnja po off road terenu i manjak novaca da kupim ono što sam smatrao da je dovoljno dobro prevagnuli su prema još jednoj varijanti MTB biciclete. Full suspension bicikli više nisu bili tako skupi, tehnologija je sazrijela, težine su bile kod vrhunskih oko 11 kg - kao mojem killeru ! I naravno opet je tu bio cannondale kao konačni izbor. Model se zvao Super V 1000SL. Ovo SL dolazi od super light što i nije bilo daleko od istine. Ljudi nisu mogli vjerovati kako je ovo čudo bilo lagano. Oko 11 kg sa svom opremom ! Radijalno spanane felge, super lite race hutchinson mosquito gume, Coda Dual prednji pogon (lakši od XTR-a za cca 70 grama - ovo i danas vozim), zadnja FOX RC pro verzija zračne suspenzije (tada među najlakšima) i vrhunac svega - Fatty UltraSL prednja suspenzija od samo 1300 grama, sve race komponente, krema ! Sa Super V-om je vožnja postala agresivnija na nizbrdicama, težina više nije bila u igri, ali koliko god se zadnja i prednja suspenzija mogla zakočiti ovaj model nije davao živosti i agresivnosti kod uspona (ono što mene posebno veseli) i ' nažalost' što je oprema na njemu bila vrlo vrlo high-tech što će reći - nepouzdana. Često mi se znalo dogoditi da recimo kod bušenja zadnje gume ni neznam da je prazna - zadnja suspenzija je odlično obavljala posao, doduše to me moglo i koštati gadnijih padova .. Slučaj je odlučio da krenem dalje. Naime nakon cca 6 mjeseci vožnje zadnja Fox suspenzija je popustila - što joj nisam mogao tako lako oprostiti ....

I evo me opet na Killeru, ovaj put modelu iz 1999. sa prednjom Fatty D vilicom. Ovo je bilo samo privremeno rješenje dok sam užurbano spremao final solution. Što reći ? Znao sam sve što me čeka .. killer koji je solidan bicikl, ovaj put sa federom naprijed. Fatty je stvarno dobra vilica ma što ljudi govorili. Nema fleksanja, savijanja, pouzdana, točno znate što će učiniti i kada ... Ovaj bicikl je bio malo pretežak za moj ukus i zbog vilice već pomalo zaostajao za trendovima. Solidna killerova platforma se dokazala, dok se projekt 'titanium' zahuktavao u suradnji sa nekim prijateljima ...

I, evo ga ! Okvir je titanium, proizvodi ga tvrtka u Amsterdamu, naziva Live ! Dijelovi kao cijev od sjedala i prednja lula su također od titaniuma. Prednja suspenzija je RocxShox SidSL vilica sa 80 mm hoda (cca 1300 grama). Cijelo ovo čudo je teško 9.6 kg. Eh, kad se ovako sve nabroji i po izgledu možda vas ne oduševljava previše ali ....

Detalji kao prednja lula i zadnja MOOT-s cijev od sjedala pokazuju za mene što znači detalj ... Funkcionalno, lagano, jednostavno - predivno ...

Što reći ? Nakon toliko aluminijski okvira konačno sam sjeo na titanium. Tko nije vozio ovakvu 'napravu' teško je opisati ali probat ću ukratko. Svi znaju da je aluminij izrazito krt i tvrd materijal, malenog young-ovog modula (znači nije elastičan) i lom mu je krt i neočekivan. Aluminij je lagan ali u relativno kratkom vremenskom razdoblju (cca 5-10godina) gubi i ono malo svoje elastičnosti i postaje izuzetno krt (dolazi do zamora materijala) i postaje pomalo opasan (naravno da puno toga ovisi i o vašem načinu vožnje, težini itd ...) dok ga zbog tvrdoće vole oni koji traže maksimalno iskorištenje snage kod uspona, agresivne sprinterske vožnje, itd - to mi je odgovoralo i dugo sam mislio da ne postoji materijal dostojan da ga zamijeni. Doduše tehnologija proizvodnje aluminijskih legura toliko je napredovala da su svi ovi bicikli posjedovali i veliku dozu otpornosti na udarce i elastičnosti ....

Titanium je malo drugačijih osobina. U sebi sjedinjuje lakoću i tvrdoću aluminija + elastičnost CroMo - čeličnih izvedenica. Naravno nije sve tako jednostavno, ali u osnovi, titanium pokazuje izvanrednu otpornost na naprezanje (izdržava daelko veći broj ciklusa pedaliranja, naprezanja ...), posjeduje izuzetnu otpornost na kemijske i ostale utjecaje, lakoća mu je blizu aluminiju, pokazuje veliku žilavost i svi koji ga voze priznaju mu izuzetnu ugodnost (nije naporan na neravnom terenu po vaše kosti - elastičnost) ali na uzbrdicama u pravoj kombinaciji sa debljinama cijevi i geometrijom pokazuje i izrazitu krutost (puno veću od CroMo okvira), čak u rangu Alu okvira (dosta ovisi od geometrije okvira).

Ovaj bicikl mi je pokazao baš to ! Krutost i veliku 'iskoristivost' na uzbrdicama, žilavost na teškom terenu, u sprezi sa zadnjom titanium cijevi za sjedalo ova kombinacija je gotovo idealna ! Nemam primjedbi.

Tko želi top competition bike, lagan, čvrst, koji se prilagođuje vozaču/ici i o kojemu se u tijeku vožnje ne razmišlja, mislim da je ovo vrlo dobar izbor.

Možda sam ovdje završio put što se tiče raznolikosti materijala ali kako tehnologije napreduju vjerojatnije će se u budućnosti dogoditi još poneko iznenađenje.