| POVIJEST
Zavojani se prvi put spominju u Kreševskoj povelji g. Jurja
II Vojsalića Hrvatinića, sinovca vojvode Hrvoja, od 12.8.1434.
Bosanski plemići su darovali desetak sela Gorske župe oko
Biokova uključujući Zavojane domaćim plemićima Jurjevićima-Vlatkovićima.
Stara župa Zavojani dijelila se prostorno na više zaseoka,
nazvanih prema zemljopisnim značajkama: Jasena, Podprivorac,
Grmine, Podpolje, Podostine, Križice, Kasaba, Zabrdo, ili
prema plemenima: Ajduci, Beusi, Čovići, Vidaci, Rosići, Perić,
Zekuljići, Pivci, Jukići, Tamburovići, Baletići, Bokšići,
Bajtići, Buklijaši, Divići i dr.
Borbu Zavojančana protiv Turaka i Mlečana tijekom 17. stoljeća
opjevao je svećenik i književnik Andrija Kačić Miošić. U vrijeme
Kandijskog rata (1645-1669) stanovništvo je desetkovano.
Najstarija župske matice počele su se pisati 1725. godine.
U 1783. godini u Zavojanima je od gladi i studeni umrlo 89
stanovnika.
Prva osnovna škola otvorena je u Zavojanima 1897. godine.
Po oslobođenju od turske vlasti, područje opustošeno ratnim
okršajima, glađu, zimom i bolestima, naseljavano je pod vodstvom
hercegovačkih franjevaca. U prvoj polovici 17. stoljeća u
centru sela je izgrađena je župna crkva Male Gospe, kasnije
u 18. stoljeću proširena i dograđena, oko koje se i danas
tradicionalno na Malu Gospu održava poznati zavojanski sajam.
Vlast Venecije potrajala je do 1797 kada je zamjenjuje Austrija
sve do 1918, osim kratkog francuskog intermezza 1806-1813.
Zavojanska župa je 1864 godine imala 2285 stanovnika, a 1910.
godine 2274 godine.
XX. stoljeće
U 20. stoljeću ovo područje zahvaćaju velika iseljavanja.
Tako je prema popisu stanovništva iz 1938. u inozemstvu živjelo
278 osoba iz Zavojana. Pred 2. svjetski rat selo je imalo
1200 stanovnika, a u selu je bila osnovna škola (šestogodišnja),
koja je nakon rata prerasla u osmogodišnju, da bi uslijed
smanjenja broja učenika i centralizacije školstva postala
četverogodišnja škola. Stanovništvo je listom bilo uključeno
u antifašistički pokret, uključujući i mjesnog svećenika fra
Karla Ćuluma, koga su u znak odmazde ubile ustaše.
U Zavojanima je formirana prva partizanska udarna grupa, pružen
je otpor talijanskoj okupaciji, uspostavi NDH i fašističkom
teroru. U antifašističkom pokretu (partizanskim jedinicama)
borilo se preko 300 boraca od kojih je njih 76 poginulo širom
zemlje (na Neretvi 17, na Sutjesci 38, na Zelengori i drugim
bojištima 21). Neprijatelj je strijeljao 56 ljudi (žena, staraca
i djece), što znači da su ukupni ratni gubici sela bili 132
stanovnika. Nekoliko obitelji otišlo je u zbijeg El Shatt
na Sinaju. Mladost Zavojana sudjelovala je poslije rata u
obnovi i izgradnji sela (izgradnji doma kulture, kuća i dr.)
i čitave zemlje.
Nakon 1945. Zavojane je doživjelo procvat: formiranje zemljoradničke
zadruge koja je posjedovala više vinskih podruma, vlastiti
vozni park i organizirala otkup ljekovitog bilja; izgradnja
cesta (asfaltiranje); elektrifikacija, te konačno rješavanje
vodoopskrbe. No, isto tako, više je stanovnika otišlo u ekonomsku
emigraciju u Zapadnu Evropu i prekomorske zemlje, za poslom
u Vrgorac, Makarsku, Split.
Godine 1971. bilo je u Zavojanima 910 stanovnika u 222 obitelji.
Iseljeničke doznake i zarade povratnika sa rada iz Njemačke
bitno su utjecale na standard sela, no istodobno se stanovništvo
se bitno smanjilo, ostala su staračka domaćinstva, pa je tako
Zavojane 1991. imalo 386, a danas ispod 300 stanovnika.
Stanovnici Zavojana dali su svoj doprinos i u Domovinskom
ratu i stvaranju samostalne Republike Hrvatske.
Danas
U selu radi nekoliko obrtnika, a jedini privredni pogon je
Pršutana, vlasništvo poduzetničke obitelji Milenka Pivca (poznata
tvrtka Pivac). Iz sela potječe više stručnjaka, pjesnika,
književnika i dr. kao i najpozatiji hrvatski planinar Stipe
Božić. Zavojane dijeli sudbinu sela u odumiranju (preko 50%
zaseoka je ugašeno), staračkih domaćinstava, migracija i depopulacija.
Kakva je budućnost Zavojana?
|
