Eeja
Mladost, Zagreb, 1972.

 

  Tekstovi u Eeji pisani su od 1967. do 1971. Zamisao je najvjerojatnije bila traganje za univerzalnim harmonijskim ritmičkim strukturama koje uključuju riječ kao samostalni ideogram slova - praslike, s tim da samostalna slova - slike kao podznaci i znaci, u značenjima nose smisaone, verbalne i zvukovne poruke mitova.

Otud dio pjesama koji formalno pripadaju konkretnom pjesništvu, dio koji pripada fonističkom, a strukturiranje zbirke s proznim preobjašnjavanjima svjesno slijede Danteovu Vita Novu - djelo koje sam tada doživljavala kao uzneseno, ali na mahove i sasvim komičan poduhvat.

Na žalost, izdavač nije bio u mogućnosti objaviti knjigu kako je zamišljena tako da dio crteža notnih sustava, znakova i izgled rječnika nije vidljiv.

Branka Slijepčević