Grad Koprivnica središte je Koprivničko-križevačke županije u kojoj živi više od 130.000 stanovnika, a u gradskoj općini Koprivnica živi oko 30 000 stanovnika. Jedno je od glavnih industrijskih i prometnih središta u sjevernoj Hrvatskoj.

Grad je dobio ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića iz 1207., 1209. i 1217. godine. Naselje se prvi put spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije.

U 14. stoljeću grad je postao urbano središte srednje Podravine, ali i kao važan i ugledan grad u anžuvinskoj Slavoniji. To se u prvom redu odnosi na društveno uređenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana, što potvrđuje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stoljeća. Najvažnija među njima je povelja kralja Ludovika I. Anžuvinca od 4. studenoga 1356. godine kojom Koprivnica na temelju pravnih povlastica, pisanih po uzoru na zagrebački Gradec, postaje slobodni i kraljevski grad.

U 15. stoljeću gospodari Koprivnice bili su kralj Žigmund Luksemburgovac, zagrebački biskup Ivan Alben, grofovi Celjski, kralj Matija Korvin i banovi Ernušt. Važniju ulogu u životu koprivničkog kraja imala je sve do velikaških sukoba 1446. godine utvrda Kamengrad na sjevernim obroncima Bilogore.

Na dvoru Ernušta 23. rujna 1526. godine, nepunih mjesec dana nakon bitke hrvatsko-ugarske vojske i Osmanlija na Mohačkom polju, održan je Sabor Kraljevine Slavonije na kojem je ban Krsto Frankopan Zrinjski izabran za skrbnika i branitelja kraljevstva. Od polovice 16. stoljeća Koprivnica je utvrđena kapetanija koja ulazi u sustav utvrda Slavonske vojne krajine sa sjedištem generalata u Varaždinu. U skladu s najmodernijim vojnim rješenjima protutopovske obrane koprivničku tvrdavu moderniziraju sjevernotalijanski i nizozemski arhitekti.
Do šezdesetih godina 17. stoljeća koprivnička je renesansna zemljana protuturska fortifikacija - zvijezda postala najmodernija tvrđava izmedu Drave i Save koja je štitila ostatke ostataka hrvatskoga kraljevstva. Od tridesetih godina 17. stoljeća počinje gospodarska i demografska obnova. Na kraju stoljeća u gradu djeluju tri obrtnička ceha - mješoviti ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara te cehovi čizmara i mesara koji svojim proizvodima opskrbljuju vojnu posadu koprivničke tvrđave i civilno stanovništvo grada i okolice.

U 18. stoljeću dolazi do barokne obnove grada. Unutar tvrđave podižu se zidani objekti, a do nove izgradnje dolazi i u podgrađu na sjevernom i sjeverozapadnom rubu tvrđave. Odlukom habsburške carice Marije Terezije 1765. godine sjedište generalata seli se iz Koprivnice u Bjelovar, čime je grad ujedno izdvojen iz područja Slavonske krajine.

Novi gospodarski razvoj grada počinje 1870. godine, kada je u sklopu austro-ugarske prometne politike puštena u promet željeznička pruga Budimpešta - Zakany - Koprivnica - Zagreb, koja je uskoro izgrađena i do Rijeke. U društvenom i javnom životu - kazalištu, knjižnici, političkim strankama, gradskim novinama - ostvaruju se ideje angažiranoga dijela koprivničkoga građanstva.

U vrijeme gradonačelnika Josipa Vargovića, između 1906. i 1913., počinje proces industrijalizacije izgradnjom tvornice za kemijske proizvode Danica d.d. čije je poslovanje obilježilo i snažno utjecalo na dinamiku i strukturu koprivničkoga gospodarstva sve do tridesetih godina ovog stoljeća. Tijekom druge polovice stoljeća ulogu u rastu i razvoju grada Koprivnice i Podravine preuzela je Podravka, industrija za preradu voća i povrća, danas prehrambena industrija svjetske orijentacije Podravka d.d. Koprivnica je takoder i važno sjevernohrvatsko središte kulturnoga života u kojem su djelovali mnogi umjetnici, a posebno se ističu predstavnici hrvatske likovne naive (Ivan i Josip Generalić, Mijo Kovačić, Ivan Lacković Croata, Ivan Večenaj te Krsto Hegedušič kao začetnik) koji su djelovali ili djeluju u Koprivnici i okolici (Hlebinska škola). Nakon dva svjetska rata i više državnih uređenja i režima, u sklopu kojih je Hrvatska tijekom 20. stoljeća tražila svoje mjesto među demokratskim državama Europe, na referendumu građana 1991. godine od 93% birača koprivničke općine 96% se izjasnilo za prijedlog Hrvatske kao suverene države. Tu su odluku brojni Koprivničanci i Podravci i obranili sudjelujući u raznim postrojbama u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine. Stanovnici Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije dali su golem doprinos stvaranju mlade hrvatske države - sudjelovali su u Domovinskom ratu, humanitarnim akcijama tijekom rata te u zbrinjavanju velikog broja prognanika i izbjeglica.

Povratak

Tiskani materijali:

Jezici:
Naziv: Biciklističke staze
Download karte: tz-kc-kz-biciklizam.zip (jpg., 0.98Mb)
Format: 21x10 cm (preklopljeno)
Godina: 2002.