Gmazovi


Što je to gmaz?
Prije mnogo milijuna godina vodozemci su bili najznacajnije životinje na Zemlji, ali oni su mogli živjeti jedino ondje gdje je bilo vlažno i gdje je bilo vode u koju su mogli položiti svoja jaja. TIa kopnu, gdje nije bilo vode, nije bilo ni mjesta gdje bi vodozemci mogli živjeti. U to se vrijeme razvijaju i pojavljuju na Zemlji životinje koje su mogle živjeti i u suhim podrucjima. To su bili gmazovi. Imali su suhu, ljuskastu kožu, i premda su morali
polagati jaja, nisu to morali ciniti u vodi. Jaja su imala tvrdu ljusku koja ih je štitila da se na zraku ne osuše. Mladi gmaz je u jajetu imao zalihu hrane i vode pa je tako mogao živjeti i razvijati se sve dok nije narastao dovoljno velik i izlegao se. Kada se to dogodilo, mladi gmaz se poceo brinuti za sebe. Tako se razmnožavaju i današnji gmazovi. Koža im je suha i ljuskasta i vecina polaže jaja. Temperatura njihova tijela je promjenljiva što zapravo znaci da im je tijelo onoliko toplo koliko i zrak oko njih. Toplinu svog tijela ne mogu citavo vrijeme održavati kao sisavci i ptice. Legnu li na sunce, zagriju se i postanu aktivni, ali ako predugo ostanu u hladu ili za hladnoga dana, postanu hladni i tromi. U nekim hladnijim krajevima gmazovi prospavaju zimske mjesece. Bjelouška, krokodil i kornjaca na prvi pogled nemaju mnogo zajednickog. Oni su svi, medutim, gmazovi. Svaki od njih je hladnokrvna životinja, ima suhu; Ijuskavu kožu i polaže jaja. Razlicito izgledaju, žive na razlicitim mjestima i na razlicit nacin. Bjelouška
je zmija, pa je kao i sve zmije srodna gušterima. Zmije su slicne gušterima, ali nemaju nogu. Vrlo brzo se krecu i love druge životinje da se nahrane. Africki krokodil i americki aligatori prilagodili su se na život u rijekama. Hrane se mesom pa u vodi leže vrebajuci životinje koje dolaze na pojilo ili pak hvataju ribe i žabe. Kornjace su biljojedi pa se zbog toga ne «moraju» brzo kretati. Kao zaštita razvio im se teški oklop. Želve, koje su bliski rodaci kopnenih kornjaca, žive u moru. U njemu se mogu mnogo brže kretati.

Gušteri
Guštere odlikuje rožnata krljušt koja pokriva kožu, gipka lubanja i muški kopulativni aparat koji cine parni seksualni organi. žive širom svijeta, izuzev na Antarktiku. Vrlo su razliciti u ekološkom smislu. Postoje dvije podgrupe: gušteri (Sauria) i zmije (Ophidia ili Serpentes).

Gušteri uglavnom imaju izduženo tijelo sa razvijenim nogama i dugim repom. Zajedno sa zmijama cine 95% svih živih gmizavaca. Mnogi oblici prilagodeni su životu na kopnu a u nekim slucajevima zakržljalost udova pracena je nedostatkom ociju. Mnoge vrste gekona i guštera sposobne su da voljno odbace rep kako bi izmakle napadacu. Posle nekoliko tjedana rep obicno ponovo naraste, ali nije iste dužine kao prvobitni.

Gekoni (Gekkonidae)
Imaju neke primitivne odlike. Najprimitivniji oblici imaju oci sa pokretnim kapcima dok su oci razvijenijih oblika zašticene providnom opnom koja se razvila od kapaka. Ova opna omogucava da oci budu stalno otvorene. Za razliku od vecine gmazova, mogu ispuštati cujne zvuke koji podsjecaju na cvrkutanje ili lajanje. Na nožnim jastucicima obicno imaju male kukice koje olakšavaju kvacenje za sicušne neravnine na površini; na taj nacin mogu da se krecu uz zidove i preko tavanice. Uglavnom žive u toplijim krajevima sveta u razlicitim staništima: od pustinja do džungli i stambenih zgrada. Gekoni polažu mali broj jaja, krhke ljuske. Gekon iz jngoistocne Azije (Gekko gecko) je najveca vrsta koja može dostici dužinu od 35 cm. Gonatodes albogularis iz srednje Amerike (na slici) ima žutu glavu i tamno tijelo. Gubavica Tarentola mauritanica, cija je rasprostranjenost predstavljena na karti, živi u južnoj Evropi i sjevernoj Africi. Kod nas je ima u primorju i na nekim otocima.

Pygopodidae
Pigopodide su gušteri sa malim, zakržljalim ostacima zadnjih udova. Žive u rupama pod zemljom i ispod stijena. Ova grupa se može naci samo u Australiji. Kod Pygopusa, roda beznogih guštera kao i kod P.lepidopodusa udovi su
gotovo potpuno nestali. P. nigriceps podsjeca na zmiju i u cilju odbrane cesto podražava njeno ponašanje.

Nocni gušteri (Xanthusidae).
To su nocni gmizavci koji se uglavnom hrane insektima. Medu njima su Cricosaura typica, jedna od najrjedih životinja na svijetu koja živi samo na malom podrucju jugozapadne Kube i Klauberina riversiana iz Kalifornije koja se hrani cvijecem i vocem.

Anelytropsidae.
Jedini poznati pripadnik ove grupe je Anelyrropsis papillosus iz srednjeg i istocnog Meksika. Vrlo je redak: nadeno je samo nekoliko primjeraka. Lici na slijepog crva.

Dibamidae.
Dibamide su grupa slepih, bezuhih, zmijolikih guštera, kratkih repova. Glava im prelazi u vrat. Poznate su tri vrste koje pripadaju rodu Dibames: D. novaeguineae iz jugoistocne Azije živi u vlažnim šumama.

Iguane (Iguanidae).
Iguane žive u Americi i na Madagaskaru, a Agamidae u Africi, Aziji i Australiji. Kod iguana postoje mnogi slucajevi slicnog prilagodavanja na slicne prirodne sredine, iz cega proistice i slicno ponašanje. Zbog toga podsjecaju na pripadnike Agemidae nadene u Africi, Aziji i Australiji.
Iguane obuhvacaju Sceloporinae iz Sjeverne i srednje Amerike. To su kopnene životinje koje se hrane insektima. Mogu da žive do visine od 4000 metara. Tipicni predstavnici su gušteri, pripadnici roda Sceloporus sa 300 vrsta. Rogata krastaca (Phrynosoma) ima macolike rogove i uglavnom se hrani mravima. Živi u pješcanim pustinjskim predelima na zapadu Sjeverne i srednje Amerike gdje se krije uvlaceci se bocno u pijesak sve dok joj pijesak ne pokrije citavo tijelo, izuzev glave. Kad je napadac šcepa, ona snažno trgne glavom i zariva svoje oštre bodlje u napadaca. Tropidurus vrste naseljavaju ista staništa u Južnoj Americi kao rod Sceleropus u Sjevernoj Americi. Vrlo su okretni i toliko brzi da mogu uhvatiti plijen u letu.
Prave iguane rasprostranjene su u toplijim podrucjima Amerike. Medu njima je zelena iguana (Iguana iguana) koja može dostici dužinu od 2 metra. Imaju dugacak jezik i žive na drvecu. Dva roda Conolophus i Amblyrhynchus žive na otocima Galapagos: prvi rod je kopneni, dok su životinje drugog roda morske i hrane se morskim algama. Najcudniji primjerak iguane vjerojatno je blizak (Basiliscus basiliscus) koji živi na drvecu u blizini rijeka i potoka u tropskim podrucjima obje Amerike. Tijelo mu je bocno spljošteno, rep je u obliku bica, a zadnja strana glave produžava se u izraštaj nalik na pijetlovu krijestu. Blizak može da trci po površini vode na zadnjim nogama, držeci tijelo skoro potpuno uspravljeno.
Važnu grupu predstavljaju Anolinae koje obuhvacaju 22 roda. One žive u toplim podrucjima obje Amerike, narocito na Antilima. Kao i kod gekona, na prstima i palcevima imaju uvecane jastucice sa malim kukicama pa su u stanju da se vrlo brzo krecu po glatkim površinama. Mogu da mijenjaju boju od smede do zelene i žute pa se ponekad miješaju sa kameleonima. Mnogi imaju složene višebojne šare koje dolaze do izražaja kad se razmecu u borbi ili u seksualnoj igri.

Agamidae.
Agamidama pripada više od 300 vrsta. Neke su prilagodene životu na drvecu. Jedinstveni primjerak je leteci gušter (Draco volans) iz južne Indije i jugoistocne Azije. On ima ljuskastu membranu duž bokova što mu omogucava da jedri s drveta na drvo. Drugim vrstama više odgovara vodena sredina. Takvi su vodeni zmajevi (Nydrosaurus) sa Filipina, Celebesa i Nove Gvineje, medu kojima je i H. Amboiensis. Rod Agama srece se u Africi i Aziji; obicna agama (A. Agama) je vrlo cesta u Africi. Agama stellione živi u Sredozemlju.

Kameleoni.
Osamdeset i pet vrsta Chamaeloentida, kameleona, poznato je po sposobnosti da mijenja boju tijela, da se prilagodi sa okolinom ili da pomocu nje izrazi svoje raspoloženje. Dobro su prilagodeni za život na drvecu; stopala su im nalik na kliješta; rep prilagoden za hvatanje dok im se oci krecu nezavisno, pri cemu je svako oko sposobno da napravi cjeli krug. Približno polovina vrsta živi samo na Madagaskaru, a vecina ostalih u Africi, južno od Sahare. Jedna vrsta je otkrivena u južnoj Indiji, a druga u zapadnoj Aziji, sjevernoj Africi i južnoj Evropi: to je obican kameleon (Chamaeleo chamaeleo). Kod mužjaka glava cesto ima oblik šljema. Kameleon ima dugacak, crvolik jezik kojim hvata insekte, buduci da ga može daleko ispružiti.

Pješcane ribe ili scidcusi (Scinicidae).
Scinkusi ili pješcane ribe uglavnom žive u tropskim predjelima ali se mogu naci i u krajevima umjerene klime Sjeverne Amerike. Najveci broj živi u jugoistocnoj Aziji. Kod nekih grupa postoji sklonost ka smanjenju udova što doprinosi zmijolikom izgledu. Vecina scinkusa je glatka i sjajna. Uglavnom nisu duži od 20 cm, mada neki mogu dostici i 66cm. Žive u vodi ili na drvecu, ali vecina ih živi pri tlu, ponekad u rupama. Uglavnom se hrane insektima i drugim beskicmenjacima, mada su neke vece vrste biljojedi. Mogu da polažu jaja ili da radaju žive mladunce.
Australski kusorepi gušter (Tiliqua rugosa) ima zdepasto tijelo, pokriveno tankim sjajnim Ijuskama. Rep mu je krupan poput glave pa postoji mogucnost da se napadac zbuni i dovede u nedoumicu što je glava a što rep. Scinus scinus je jedan od pješcanih scinksova prilagoden životu u suhoj sredini. Scinksovi Tropidophorus, mabijas (MabuyaJ, repohvatni scinks (Corucia zebrata), vitki scinks (LYBosamaJ i zmijooki scinks (AbJepharus) su rasprostranjene vrste.

Pelinide (Feylinidae)
Imaju samo jedan rod sa cetiri vrste koje nemaju noge. Medu njima je najznacajniji Feylinia currori iz tropske Afrike.

Prstenastorepi gušteri (Cordylidae)
Mogu se naci u južnoj Africi i na Madagaskaru. Oni obuhvacaju armadilo guštera (Cordylus cataphractus) koji se u slucaju napada umotava u klupko hvatajuci ustima rep. Ima masivne, koštane ploce na glavi. Jake, vidljive ploce karakteristicne su za ovu grupu. Takav je slucaj sa bodljikavim gušterom (Cordyfes gigantus) iz južne Afrike.

Obicni gušteri (Lacertidae).
Ova grupa obuhvaca oko 170 vrsta tipicnih guštera, ukljucujuci vecinu evropskih vrsta. Rod Laeerta ima dobro razvijene udove i rascijepljenji jezik; njihov predstavnik je sivi gušter (Lacerra agilis) zelembac (L, viridis) i živorodni gušter (L, viviparn) koji se prostire na sjever do arktickog kruga; to je gmizavac koji živi najdalje na sjeveru. Vrste roda Padarcis obuhvacaju evropskog zidnog guštera (P. muralisJ. P. sicula).

Pecinski i krokodilski gušteri (Teiidae)
Rasprostranjeni su u obje Amerike, od SAD do Argentine. Veoma lice na obicne guštere. Rod Tupinambis obuhvacaju cetiri vrste koje žive u šumama, a njihovi predstavnici su tegu ili teguiksin iz Južne Amerike (T. teguixin) koji se smatra poslasticom i Z. nigropunctatus. Krokodilski gušter (Crocodilurus lacertinus) živi u vodi. cileanski pecinski gušter (Callopistes maculatus) je vrsta koja živi pod zemljom.

Angouide.
Anguinomorphae je vrsta koja samo pažljivim ispitivanjem pokazuje srodne odlike. Postoji šest porodica: Anguidae, Anniellidae, Xenosauridae, Varanidae, Helodermatidae i Lanthanotidae.
Porodica Anguidae obuhvata osam rodova sa šezdeset vrsta, podeljenih u Anguinae i Gerrhotinae. Medu prve spada sljepic (Anguis jragilis) koji živi na travnjacima i u šumovitim predjelima širom Evrope. Obicno nije duži od 30cm. Mada se cesto brka sa smedom zmijom, njegova sposobnost da odbaci rep u slucaju napada potvrduje da je to u stvari beznogi gušter. pažljivije ispitivanje otkriva da sljepic ima i ocne kapke dok ih zmije nemaju. Rod Diploglossus obuhvaca dvadesetak vrsta koje žive na Antitima a medu njima i D. trenuijasciatius. Kod gerhotina postoje primetne razlike izmedu rodova. Vrste Abronia žive na drvecu. Imaju dobro razvijene kandže i rep koji služi za prihvacanje. Blavori (Ophisaurus vrste) su beznogi gušteri. Gerhosus (Gerrhosus coeruleus) je ovoviviparan jer se mladunci legu iz jaja u tijelu roditelja.

Anielide
Gušteri iz roda Anniella koji žive u rupama u zemlji: A.pulchra i A.geronimensis iz Kalifornije. Oci i udovi su im dosta zakržljali, dok im je tijelo zmijoliko.

Ksenosauride.
Predstavnik ove porodice je Xenosaurus grandis iz Meksika i Gvatemate, kao i druge kineske vrste.

Varani (Varanidae).
Gušteri varani obuhvacaju samo jedan rod, Varanus, koji se odlikuje malom glavom i velikom pokretljivošcu vrata. Postoji dvadesetak vrsta koje žive u Africi, Aziji i Australiji. Africke vrste su nilski varan (Varanus niloticus) i džinovski varan (V. giganteus), koji dostiže dužinu do 2 metra.
Prvi je grabežljivi mesožder koji se obicno hrani mladuncima krokodila i jajima. Svjetlozeleni V.prasinus živi u Novoj Gvineji i Sondi. Komodski varan (Varanus komodoensis) iz Indonezije je najveci od svih guštera jer dostiže dužinu od preko 3 metra.

Otrovni gušteri (Heloderatidae).
Obuhvataju samo dve vrste otrovnih guštera. Predstavnik vrste je gilsko cudovište (Heloderma suspectus) koji živi na jugozapadu SAD i severnom Meksiku. Dostiže dužinu od oko 80cm. Meksicki perlasti gušter (N.horridum) dostiže dužinu od 80cm. Kao i gilsko cudovište, on je trom ali ima jak ugriz. Oba guštera hrane se sitnim sisavcima, pticama i njihovim jajima. Njihov otrov uglavnom nije smrtonosan za ljude.

Bezuhi gušter.
Jedini predstavnik porodice Lanthanoridaeje bezuhi gušter sa Bornea (Lanthanotus bornensis). Vrlo je redak, a otkriven je 1878, godine. Dostiže dužinu od 40cm.

Zmijoliki gmizavci (Amphi,rbaenidae).
Ova porodica zmijolikih gmizavaca živi u rupama u zemlji. Imaju malu glavu i sitne oci dok im je tijelo prekriveno malim, glatkim plocicama. Osim meksickog roda Bipes svi su beznogi. Dvije vrste žive u Evropi. Amphisbaena alba, najveci iz ove grupe, dug 60cm, živi na istocnim padinama Anda. Trogonophis wiegmanni iz sjeverozapadne Afrike i Agamodon anguliceps iz Etiopije i Somalije.