Čini se vjerojatnim da sličnost siktanja zmije i mačke nije slučajna. Neki tvrde da je mačje siktanje jedan oblik samozaštitne mimikrije. Drugim riječima, mačka sikće da bi njen neprijatelj dobio dojam da je ona i otrovna i opasna.

Kvaliteta mačjeg i zmijskog siktanja svakako je slična. Mačka kojoj zaprijeti pas ili neki drugi grabežljivac proizvodi zvuk koji je gotovo identičan siktanju zmije kada se nađe u sličnoj situaciji. Grabežljivci gaje veliko strahopoštovanje prema zmijama otrovnicama, i to s dobrim razlogom, pa često zastanu dovoljno dugo da zmija uspije pobjeci. Ovo je oklijevanje obično rezultat urodenog reagiranja. Priroda se pobrinula da napadač ne mora učiti izbjegavati zmije. U ovakvom kontekstu učenje putem iskustava ne bi imalo smisla jer bi prva lekcija bila ujedno i posljednja. Dakle, mačka, koja se nađe u bezizglednoj situaciji, može uznemiriti ili čak i uplašiti napadača izazivajući u njemu instinktivni strah od zmija, što joj svakako daje veliku prednost. Vjerojatno je to i najbolje objašnjenje postojanja mačjeg siktanja.

U prilog ovoj ideji govori činjenica da mačka koja sikće to često kombinira s pljuvanjem sline prema protivniku. A pljuvanje je također još jedan od načina reagiranja ugrožene zmije. Mačka koja biva stjerana u škripac maše repom na poseban način, što podsjeća na pokrete zmije koja se sprema na napad ili bijeg.

Na kraju, treba napomenuti da pri igri s mačkom ona može početi siktati, a to bi značilo da želi da se udaljite i da je ostavite na miru. U protivnom mogli biste zaraditi par mačjih ''potpisa'' na ruci!

Osvježi ovu stranicu

Na početnu stranicu