YOGA - NAUKA I EDUKACIJA MLADIH

NAUKA, DUH I MEDITACIJA

Zadovoljstvo je vidjeti kako se i nauka i yoga koje su do skora izgledale dijametralno različite približavaju jedina drugoj. Nauka je počela da proučava i koristi yogijske tehnike, a yoga
sve više govori naučnim izrazima i koristi znanje nauke. Nauka se više ne bavi isključivo materijalnim aspektima postojanja - sve više se interesira i proučava spiritualne ili nematerijalne činjenice postojanja. Pokazujući modernom intelektualnom čovjeku fizičke produkte koji su u vezi sa spiritualnim fenomenima nauka će sigurno usmjeriti mnoge umove ka istini i mogućnostima koje pružaju religija, yoga i ostali spiritualni putovi ili metode istraživanja uma.
Krajem prošlog vijeka mnogi eminentni naučnici su došli do zaključka da znaju toliko mnogo da nije ostalo više ništa bitno što se može otkriti i istražiti. A onda su Einstain, Froud i drugi
napredni naučnici pokazali svojim istraživanjima da ima itekako mnogo toga da se otkriye i sazna u univerzumu. Pored toga, suvremeni naučnici su svjesni mogućnosti koje im se nude na polju istraživanja i veoma su oprezni da ne postanu samozadovoljni. Upravo iz tog razloga, razni istraživački projekti danas istražuju fenomene spiritualnih iskustava. Zapravo, čudno je da se nauka nije i ranije bavila istraživanjem, ovog polja imajući u vidu da je Froud prije više od pola vijeka objavio svoje pronalaske u vezi nižeg nesvjesnog uma i da su geniji i sveci tokom vjekova pokazali sposobnosti viših stanja svijesti.
Jedno od najinteresantnijih polja istraživanja moderne, nauke je istraživanje fizičkih manifestacija meditacije. Ono je još uvijek u začetku, ali već otkriva koristi koje pruža meditacija u
fiziološkom, psihološkom i spiritualnom smislu. Izgleda više nego moguće da će nauka na kraju mnogo pomoći ljudima na spiritualnom putu. Čak i sada nekolicina ljudi koristi sredstva kao što su bio-fidbek instrumenti (o čemu ćemo kasnije govoriti u ovom poglavlju) za postizanje viših stanja meditacije. Moderni oblici psihologije se posebno bave spiritualnim razvojem pojedinca, kao i psihološkim zdravljem. Primjer vrijedan pažnje je psihosinteza koja zapravo ima iste ciljeve kao i yoga - integraciju cijelog bića pojedinca i konačnu samorealizaciju.
Razmotrimo različite oblasti u kojima se nauka i yoga približavaju ili već imaju zajedničku osnovu.
Moderne ideje u oblasti psihologije iznenađujuće su slične yogijskim idejama koje su postavljene prije nekoliko tisuća godina u Samkja filozofiji. U yogi je bitna cjelokupna priroda pojedinca. Ovo podrazumijeva fizički, mentalni, emocionalni, psihički i spiritualni aspekt čovjeka. Vježbanjem yoge svi ovi aspekti se razvijaju, ili bolje rečeno, uspavane sposobnosti u svakom pojedincu se otkrivaju. To je prava spiritualna staza gdje su integrirani svi aspekti kako bi čovjek postao cjelokupno biće.
Psihologija je uglavnom (postoje izuzeci kao sto je psihosinteza koju je formulirao Roberto Asadoli 1910.) do nedavno bila zainteresirana samo za izvjestan ograničen broj osobina čovjekova bića, skoro zanemarujući ostale utjecaje na život pojedinca. Na primjer, Froud, otac zapadne psihologije, je tvrdio da je čovjekov osnovni motiv u životu seksualno zadovoljstvo i opstanak. Ovo je, jednom riječju, prilično ograničen pogled na čovjekovo psihološko biće i njegove težnje. Pa ipak, čak i danas postoji mnogo psihologa koji vjeruju u ovu ideju. Naravno, Jung je bio veoma progresivan u svojim idejama i prihvatio je da postoje dublji utjecaji i aspekti u čovjeku kojih mnogi ljudi nisu svjesni.
Kroz sva psihološka shvaćanja čovjek je promatran izolirano od svoje okoline i ostalih stvari koje utječu na njegovo biće, kao što su spiritualni aspekti čovjekovog postojanja. Na taj način
psihologija nikada nije mogla dati ništa što je približno razumnom objašnjenju čovjeka. Kao rezultat svih ovih psiholoških teorija uslijedile su psihološke terapije koje nisu bile mnogo uspješne. One su možda i pomagale čovjeku na neki način, ali ne dovoljno da bi ga dovele do sreće i evolucije njegovog bića. Jung je bio psiholog koji je vjerojatno najviše pomogao psihologiji da
usvoji holastičan, ili potpun stav prema ljudskom postojanju. Međutim, ostali psiholozi su tek nedavno ozbiljno shvatili njegove ideje. Dijelom iz njegovog učenja, indirektno ili direktno, razvile su se razne moderne škole misli, npr. psihologija rasta, geštalt psihologija, organizmička psihologija itd. Sve one vide čovjeka kao multidimenzijalno biće i u skladu su sa yogijskim mišljenjem. One shvaćaju da bilo koje razumijevanje čovjeka mora imati u vidu sve aspekte postojanja, i objektivne i subjektivne. Ako se izostavi bilo koji dio postojanja, na primjer spiritualni
aspekt, steći će se samo djelomična slika o čovjeku. Svi moderni oblici psihologije tiču se razvoja potencijala u svakom pojedincu. O ovome se govori kao o samoaktualizaciji. To je progresivno razvijanje unutarnjih kapaciteta svake osobe. Upravo ovo čini i yoga, ali umjesto samoaktualizacije, yoga govori o samorealizaciji u svim sferama bića, ili .svjesnosti o unutrašnjoj prirodi i načinima njenog izražavanja. Konačni cilj yoge je samorealizacija sa kojom se manifestiraju svi čovjekovi potencijali do maksimuma i čovjek ostvaruje savršenu harmoniju sa svojim unutrašnjim bićem i vanjskom sredinom. U modernoj psihologiji samoaktualizirana osoba je isto takav čovjek - osoba koja je izrazila sve svoje latentne potencijale, unutarnje sposobnosti i više ne reagira u suprotnosti sa svojom osobnošću i sredinom, jer je usklađena sa svim vanjskim i unutarnjim. I moderna psihologija i yoga naglašavaju važnost evolucije, neprekidnog razvoja svakog pojedinca od ''manje potpunog''. Po yogi konačni cilj je jedinstvo sa postojanjem, s Bogom, s vrhovnom sviješću; psiholozi to još nisu proglasili kao krajnji cilj, ali tko zna, možda će do toga doći u bliskoj budućnosti. Neke škole, kao psihosinteza, kažu da je samorealizacija konačni cilj života.
U prošlosti je psihologija težila stavu da je čovjek psihološki vezan fiksnom porivima i motivima. Na osnovu toga se smatralo da čovjek treba ispunjavati ove nazovi porive, ponavljajući ih beskrajno. Međutim, iako neophodno, ovo neprekidno zadovoljavanje osnovnih potreba, otklanja tenzije i frustracije samo za kratko vrijeme. Time se ne mogu ni na koji način otkloniti osnovne tenzije u životu. Suvremena psihologija i yoga naglašavaju važnost transcendiranja sveobuhvatnog razvoja čovjeka, tako da on ne ostane u istom životnom okviru. Čovjek treba neprekidno tragati za višim oblicima ispunjenja, jer viša težnja donosi veće zadovoljstvo. Na ovaj način pojedinac u razvoju napušta niži oblik poriva, jer ga manje zadovoljava. Yoga je ovo oduvijek govorila, a moderna psihologija se u ovome sve više slaže sa njom.
Suvremeni psiholozi su se veoma zainteresirali za meditaciju i počeli su istraživati u ovom pravcu. Ne samo da su vršili naučne eksperimente već su počeli razmatrati drevne tekstove o meditaciji kako bi stekli uvid u načine njene primjene i koristi koje pruža. Oni čak pokušavaju i sami meditirati i doživljavaju iskustva koja ih vode izvan njihovog normalnog intelektualiziranja. Njihova saznanja, djelomično postignuta kroz meditaciju, su bila tolika da su počeli stvarati novu definiciju normalnog ljudskog bića. Utvrdili su da je većina ljudi od samog dana rođenja primorana na stalnu klasifikaciju. Drugim riječima, ljudi su indoktrinirani da su stvari dobre/loše, ljudi crni/bijeli, kršćani/muslimani/hindusi, pametni/glupi itd. Mi volimo ili mrzimo. Potpuno smo uključeni u kategorizaciju koja nas sprječava da vidimo svijet kakav zapravo jest. Ljudi postaju automatizirani. Mnogi psiholozi su izjavili da bi jedan od najvažnijih ciljeva psihologije trebao biti deautomatizacija čovjeka.
Suvremeni mislioci, naročito psiholozi, veoma su zabrinuti, jer ovaj brz i takmičarski život može imati štetan utjecaj na um . I zaista, istina je da svaka osoba mora imati um koji je u stanju suočiti se sa bombardiranjem koje vrše intenzivne vanjske aktivnosti.. Mnogi su shvatili da svaki čovjek treba postati svoj psihološki savjetnik. Metoda koja je usvojena i koja se široko preporučuje je meditacija. To je univerzalni način za uklanjanje ili sprječavanje suvišnih briga, konflikata i stresova. Također, to je siguran put do pozitivnog i ispunjenog života.
U najmanju ruku, širom je prihvaćeno da meditacija nije ni san ni hipnotičko stanje. Psiholozi ovdje imaju u vidu samo one ljude koji redovno sjede i meditiraju kraće vrijeme. Činjenica da neki visoko evoluirani ljudi mogu biti u stanju neprekidne meditacije i za vrijeme sna i u budnom stanju, pokazuje da je meditacija izvan sna i hipnotizma.
Psiholozi sve više savjetuju ljude da vježbaju meditaciju kako bi mogli promatrati svoje unutarnje funkcioniranje. Na ovaj način oni postaju svjesni suvišnih aktivnosti različitih organa i samog mozga, i mogu poduzeti korake da smanje bili kakvo prekomjerno stimuliranje ili loše funkcioniranje. Ovo je najbolji način ophođenja prema bolesti: spriječiti je prije nego što se pojavi. Pola sata meditacije svakog jutra pomaže da se postigne mir i time poboljšaju vanjske aktivnosti. Naša sposobnost da obavljamo svakodnevni posao i da se zabavljamo zavisi isključivo od našeg unutarnjeg bića. Ako naše unutarnje biće nije u harmoniji, onda ni odnos sa vanjskom sredinom ne može biti harmoničan. Meditacija je sigurna metoda za suprotstavljanje pesimizmu, depresiji, napetosti i sličnim stanjima uma koji su mnogi prihvatili kao normalan dio života. Danas čak i psiholozi vjeruju u to. Upravo su suvremeni progresivni mislioci iz oblasti psihologije ti koji snažno podržavaju ovu ideju. Oni danas vjeruju, kao i yoga, da normalno stanje čovjeka treba biti neprekidan izraz radosti. Meditaciju mogu primjenjivati svi da bi kontrolirali raspoloženje, isključili negativna stanja i zamijenili ih blagostanjem.
Jedan od najvećih problema čovjeka je njegova nesposobnost da se prilagodi promjeni. Prije nekoliko stotina godina i ranije, pa čak i danas u zemljama gdje nema tehnološkog razvoja ovo nije pojednostavilo problem, jer promjena nije bilo godinama, a kamoli iz dana u dan. Tehnološka društva su međutim u stalnoj promjeni. Rezultat toga su mentalni problemi, u manjem ili većem obimu, u ovisnosti od osobe. Psihologija je otkrila ovaj problem i zato preporučuje meditaciju kao siguran način za razvijanje sposobnosti suočavanja s promjenom.
Psihologija je oduvijek znala za neophodnost upoznavanja obimnog unutarnjeg rada nesvjesnog uma. Zanimala se za dio nesvjesnog koji sadrži komplekse i fobije. Ovo je, naravno, neophodno da bi se pročistili duboko ukorijenjeni konflikti koji dominiraju našim životom. Metoda koju koristi yoga, a sve više i suvremena psihologija, je meditacija. Pa ipak, u isto vrijeme važno je istražiti ogromne oblasti uma, ''više nesvjesno'', da upotrijebimo psihološki termin, u kome su sadržane naše skrivene sposobnosti, kapaciteti, naši unutarnji potencijali. Mnogi od nas imaju istinski poziv u životu, prirodnu sklonost za obavljanje nekih stvari, ali pošto ih ne znaju, oni ih nikada i ne rade. Na neki način, mi smo u stanju neprekidne frustracije. Kada bi mogli izraziti svoje potencijale, počeli bi živjeti samoaktualiziran, stvaralački i sretan život. Metoda je meditacija. Na ovaj način možemo otkriti naše unutarnje biće i zadovoljiti našu pravu prirodu. Možemo početi raditi ono što znamo najbolje.

BIOFIDBEK: MODERNI PRAVAC U YOGI

Biofidbek tehnike se koriste već nekoliko godina, ali tek odnedavno u vezi s meditacijom. Biofidbek predstavlja mjerenje i praćenje električnih valova koje emitira mozak.
Da razmotrimo prvo prirodu ovih moždanih valova, mada je možda bolje reći moždanih ritmova, primijećeno je krajem prošlog stoljeća za vrijeme istraživanja mozga majmuna. Na samom početku ovog stoljeća ova oblast istraživanja obuhvatila je i čovjeka i otkriveno je da frekvencija, voltaža i amplituda ovih valova prilično varira. Još od tada se ovaj fenomen ozbiljno istražuje i ustvari, shema moždanih valova se koristi u patologiji kako bi ukazala na grešku u funkcioniranju mozga, npr. na tumore i opće mentalne smetnje.
Što su ti moždani valovi? Medicinski istraživači nisu apsolutno sigurni, ali ukratko ćemo dati opis njihovog uzroka i prirode. Mozak je izgrađen od milijuna stanica koje su nazvane neuroni. Postoji bezbroj veza između ovih individualnih i drugih stanica. Zapravo pretpostavlja se da je svaka stanica u mozgu direktno ili indirektno povezana sa svim ostalim stanicama. Nervni impulsi neprekidno putuju duž ovih kompleksnih neuronskih kola. Svaki neuron se sastoji iz centralnog tijela, aksona i raznih dendrita. On prima nervne impulse od drugih neurona preko aksona, dugog vlakna koji podsjeća na nit. Svaki pojedini neuron prenosi redom nervne impulse drugim neuronima kroz razgranata vlakna zvana dendriti, koja su povezana sa aksonima drugih neurona. Živčani impuls se prenosi samo kada električni naboj u neuronu dostigne određeni nivo. Na ovom unaprijed određenom nivou javlja se iznenada navala impulsa. Ovi impulsi daju moždane valove.
Istraživači su otkrili da postoji određen odnos između frekvencije, voltaže i amplitude moždanih valova i stanja osobe. Zbog lakšeg razumijevanja valove smo podijelili u četiri vrste: beta, alfa, teta, i delta. Čitalac treba zapamtiti da ovi valovi nisu stanja uma; oni su samo manifestacije koje nam omogućavaju da saznamo stanje uma čovjeka. Mada se još mnogo toga
treba otkriti u vezi odnosa između valova i stanja uma, navest ćemo vam ukratko ono što se danas zna o ovim valovima.
Beta valovi su valovi koje uglavnom emitiramo za vrijeme svakodnevnog, budnog stanja. Oni su povezani sa vanjskim aktivnostima - ekstrovertnošću. Kada koristimo mozak za racionalno razmišljanje, kada koristimo ćula, kada smo zabrinuti, napeti i u ''normalnim'' okvirima uma, emitiraju se beta valovi. Oni su niske amplitude i visoke frekvencije s preko 13 ciklusa u sekundi.
Alfa valovi se najprimjetnije emitiraju tijekom početnih stupnjeva meditacije. Oni su povezani s relaksiranim stanjem uma, pasivnošću, nezabrinutim i nenapetim stanjem. Veoma su povezani sa kreativnošću, tako da se alfa valovi izrazito emitiraju u tim trenucima. Manifestiraju se kada racionalni um i čula postanu neaktivni. Ispitivanja yogija i zen budista dok su u stanju meditacije potvrdila su ova saznanja o alfa valovima. Oni su povezani sa pasivnom svjesnošću, posebnom karakteristikom meditacije. Alfa valovi imaju frekvenciju u rasponu od 8 do 13 ciklusa u sekundi.
Teta valovi se izrazito emitiraju za vrijeme sna. Oni su povezani sa nesvjesnim umom i pojavljuju se kada duboki nesvjesni podaci ili impresije isplivaju na površinu svijesti. Teta valovi se manifestiraju za vrijeme dubokog stanja meditacije, za vrijeme intenzivne kreativnosti, ekstaze i vančulne percepcije. Mnoga djeca emitiraju ovu vrstu valova za vrijeme budnog stanja, dok je kod odraslih to rijetkost. Teta valovi imaju frekvenciju od 4 do 7 ciklusa u sekundi.
Delta valovi su visoko amplitudni valovi sa frekvencijom ispod 4 ciklusa u sekundi. Malo se zna o ovoj vrsti emisije valova, mada je ona usko povezana sa dubokim spavanjem bez snova. U ovom stanju postoji velika sposobnost učenja. Drugim riječima ljudi u ovom stanju mogu apsorbirati znanje slušajući magnetofonsku traku dok spavaju. Izgleda da se znanje direktno apsorbira u nesvjesni um, prolazeći nesmetano kroz čula.
Čitalac mora znati da je ova klasifikacija uvjetna. Ne treba je smatrati nepromjenjivom i prirodnom. Osoba koja ima dovoljno mentalne kontrole, kao što je napredni yogi, može se svojom voljom progresivno kretati iz jednog stanja u drugo. Yogi može početi iz beta domena ''normalnog'' budnog stanja, zatim snagom volje može doći do stanja svijesti koje karakteriziraju alfa valovi. U početku su prisutni beta valovi, zatim oni nestaju i nakon nekog vremena pojavljuju se teta valovi. Ako yogi ne padne u san, postići će duboko stanje meditacije, koje će progresivno biti sve dublje, a teta valovi sve dominantniji. Konačno, on može emitirati delta valove, koji se obično povezuju s dubokim snom. Međutim, postoji pretpostavka da se , ako u toku meditacije prevladavaju delta valovi, radi o veoma visokom stanju meditacije ili čak samadhiju.
Ovi valovi se mogu otkriti električnim sistemom poznatim kao elektroencefalograf (EEG). To je pojačalo koje otkriva električne aktivnosti mozga i prikuplja ih pomoću elektroda pričvršćenih na glavi. Ovi električni impulsi se bilježe na grafikonu, koji odmah ukazuje na dominantnost neke vrste valova. Tako se nečije stanje uma može pročitati iz oblaka zabilježenih valnih linija. Ova vrsta instrumenta se koristi uglavnom za istraživanje i u patologiji i nije ni u kom slučaju za širu upotrebu. Međutim, da bi odgovorile i na ovu potrebu različite kompanije su počele proizvoditi po vrlo povoljnim cijenama jednostavne instrumente koji omogućavaju svakome da otkriye koju vrstu valova emitira njegov mozak. Najčešći, a također i najjednostavniji od njih se sastoji iz slušalice i instrumenta koji proizvodi različite zvukove koji odgovaraju moždanim valovima. Druga vrsta instrumenata emitira zvuk samo kada se javi određen tip valova. Postoje i drugačiji modeli, a sigurno je da će ih biti još. Kako biofidbek može pomoći nekom da meditira? Poznavajući aktivnost moždanih valova u svakom trenutku, čovjek može svjesno promijeniti tu aktivnost zbog postizanja željenog stanja. Na ovaj način čovjek može promijeniti stanje uma. Međutim, potrebna je velika vježba; vjerojatno nećete moći da uzmete biofidbek instrument i da istog trenutka promijenite stanje uma, ali vježbom ćete moći postići stanja meditacije.
Kako čovjek može svjesno promijeniti emisiju moždanih valova? U početku to izgleda nemoguće, jer je oblik valova funkcija samog mozga. Može izgledati iznenađujuće da sve što je potrebno jest vježba i postojanost, ali to je potpuno isto i sa bilo kojom drugom stvari koju radimo u životu. Učimo hodati, govoriti, čitati, i sve to sa upornošću. Nedavna istraživanja su slučajno pokazala da se svi procesi u tijelu mogu kontrolirati, pa čak i takozvane automatske ili vegetativne funkcije kao što je kucanje srca, disanje itd. Ovo je nešto što yogiji rade već tisućama godina. Pa ipak, tek danas suvremena nauka to uzima za ozbiljno. Naučna ispitivanja u kojima se koristio biofidbek, mjereći emitiranje određenih organa, pokazala su da se rad srca i ostalih organa može usporiti ili ubrzati snagom volje. To je samo stvar vježbe. Isto tako je i s kontrolom moždanih valova. Svatko mora pronaći svoju metodu. Na primjer, netko može iz sve snage pokušavati promijeniti svoje beta valove u relaksiranije alfa valove. Sam napor može stvoriti još više napetosti i još izrazitije beta valove. Neki ljudi misle da je najbolja metoda jednostavno misliti o promjeni i ona će se sama dogoditi, ali svaka osoba mora pronaći svoj način.
Naravno, visoko meditativno stanje može se postići i bez biofidbeka, kao što je to kroz stoljeća mnogima uspijevalo. Velikim yogijima, zen budistima itd. teško da je potrebna pomoć bilo kakvih biofidbek instrumenata, jer je njihova senzitivnost tolika da oni mogu promijeniti stanje svog uma vlastitom voljom. Međutim, biofidbek tehnika pruža velike mogućnosti početnicima i onim ljudima koji usprkos stalnoj vježbi ne uspijevaju napredovati u meditaciji. Mnogi od nas su toliko neosjetljivi da ne primjećuju kada postaju opušteni, napeti, ili kada ostaju u istom okviru uma. Biofidbek će meditantu ukazati da li napreduje ili ne. Ovaj sistem je toliko koristan da ga neki učitelji yoge već koriste i za svoje učenike. Možemo reći da je fidbek u svom začetku, i da puno obećava u budućnosti. Slijedeća važna stvar je da ga sve više prihvaćaju mladi koji su uzimali droge da bi doživjeli bljesak onostranog. Biofidbek može donijeti iste rezultate kao i većina droga, ali bez štetnih efekata. Upotpunit bće meditaciju i donijeti značajna meditativna iskustva velikom broju ljudi. Meditacija u spoju s fidbekom može mnogo doprinijeti podizanju nivoa uma, ili nivoa svijesti u svijetu.
Čitaoca će možda interesirati razlika između moždanih valova emitiranih za vrijeme meditacije i ostalih stanja, koja se često blisko povezuju s meditacijom, tzv. trans i hipnoza. Postoji mala sličnost, ili je skoro i nema. Za vrijeme transa ili hipnotičkih stanja, valovi koji se emitiraju ustvari imaju onaj oblik koji sugerira hipnotizer. Ova stanja su obično obilježena beta valovima koji karakteriziraju naše normalno ekstrovertno stanje uma i sigurno nemaju nikakve veze s meditacijom.

SVAKA STANICA SADRŽI BESKONAČNO ZNANJE

Naučnici su tek od nedavno počeli shvaćati kompleksnost svake stanice u tijelu. Tek prije nekoliko godina su uspjeli napraviti model tzv. DNK molekula, molekula života. Ovo je molekula koja prenosi sve osobine roditelja na djecu. Ona se nalazi u spermi i jajašcu. Ali ne samo tu, nalazi se i u svakoj stanici u tijelu.
Naučnici su formulirali samo njen fizički oblik i potvrdili da je odgovorna za određene individualne karakteristike kao što je boja kose, visina, veličina stopala, i način rasta od djetinjstva do zrelog doba. Ona čini plan, shemu života. Upravo ova molekula određuje naš osnovni modus života i mi mu se moramo prilagoditi tijekom cijelog života. Naravno, postoje i druge stvari koje utječu na naš život: sredina, okolnosti, odnosi s drugim ljudima. Pa ipak DNK molekula određuje način života.
Danas se ovo naučno gledište približava yogijskom gledištu. Yoga je oduvijek smatrala da svaka stanica u tijelu ima svijest. Drugim riječima, osnova postojanja svake stanice je svijest. Njena manifestacija je fizička priroda stanice, a DNK molekula plan ljudskog života. Primordijalan oblik ljudskog postojanja je učvršćen i usmjeren sviješću stanice; molekularna struktura koju su otkrili naučnici je samo izvršitelj, nešto što ostvaruje volju stanične svijesti. Naučnici su uzeli oblik DNK molekule kao instrument koji usmjerava život u određenom pravcu; propustili su princip koji stoji iza same DNK molekule: a to je svijest.

Veliki mislioci su sa strahopoštovanjem počeli govoriti da svaka stanica sadrži u sebi cjelokupno znanje naše evolutivne prošlosti. Drugi riječima, svaka stanica ima memoriju svega što se dogodilo u svačijoj individualnoj prošlosti. Kada je netko bio bakterija boreći se da ispliva iz primordijalnog blata u vrijeme rađanja života. Kada je netko bio riba. Kada se riba borila da izađe na kopno da bi započela liniju kopnenih životinja. Kada je netko bio majmun. Kada je netko bio neandretalac. Kada je bio čovjek isti kao i danas, prije nekoliko tisuća godina. Kada je bio u maternici svoje majke. Sve ove informacije su uskladištene u svakoj stanici u tijelu. Trenutna reakcija na ovu ideju je da je to apsurdno, nemoguće, van svake diskusije. Naš uvjetovani um to ne može prihvatiti, razumjeti, pa ipak to su rekli napredni mislioci, uključujući tu i velike naučnike.
Ovo su spiritualni velikani oduvijek govorili kroz povijest. Rekli su da beskonačno znanje postoji unutra. Ono što je vani također je i unutra. Čovjek je minijaturna verzija univerzuma. Rekli su da se može steći znanje o prošlim životima ako se uroni u dubine svog bića. I danas, nauka počinje potvrđivati istinitost ovih izjava. Religija i nauka, koje su do prije nekoliko godina izgledale toliko daleko jedna od druge, počinju se stapati u viši oblik znanja.
Naučnici su napravili shemu fizičkog oblika DNK molekule. Istražili su je elektronskim mikroskopima. Slijedeći korak je istraživanje unutarnje prirode DNK molekule, sadržaj koji za sada nauka ne može istražiti jer je njena priroda subjektivno iskustvo, što je van domena nauke. Da li bi bilo prerano preporučiti meditaciju kao metodu za istraživanje ovih DNK molekula? Jer to je ono što čini meditaciju, istraživanje unutarnje prirode. Meditacija treba postati sredstvo nauke, naučnog istraživanja prirode DNK molekule ili bilo čega drugog što je potrebno da se iznutra istraži.

BIJELA SUPSTANCA EGO

Retikularni sistem za aktiviranje se nalazi na vrhu kičmenog stupa. To je ventil koji kontrolira informacije koje dolaze do naše svjesne percepcije. To je dio mozga koji regulira čovjekovu dubinu svijesti, npr. san, svjesno stanje, nadsvjesno stanje itd. i dozvoljava samo određenoj količini informacija da dođe do svijesti, zadržavajući ostale podatke koje smatra neodgovarajućim za postizanje svjesne percepcije. On vrši cenzuru u ljudskom mozgu.
Neki ljudi su ovaj sistem nazvali ego, što je centralna tema psihologije, Kroz njegovu aktivnost svjesni smo samo određenih aspekata percepcije, a potpuno nesvjesni većine informacija koje dopiru do mozga. To je zapravo neophodni dio mozga, jer bi bez njega mozak bio preplavljen čulnim podacima. Na primjer, dok pišemo pismo naša svijest je zaokupljena razmišljanjem o tome što da napišemo i samim procesom pisanja. Kada bi nas u isto vrijeme obasuli zvuci, mirisi, utisci koje primamo preko kože i informacije o organskim aktivnostima u tijelu, bilo bi nemoguće napisati pismo. Retikularni sistem aktiviranja isključuje sve nepotrebne informacije dobivene od čula, i dozvoljava prolaz samo onim informacijama koje se tiču posla koji trenutno obavljamo. On nam omogućava da se koncentriramo na posao koji radimo.
Kako taj sistem funkcionira kao ego? Retikularni aktivirajući sistem dozvoljava informaciji da dođe do svijesti samo ako je intenzivna. Drugim riječima, informacija o vanjskom svijetu dolazi do naše svjesnosti samo ako podržava naš mentalni program, ako se slaže sa našim predrasudama, ako odgovara našim mentalnim šablonama. Na ovaj način sistem funkcionira kao ego. Identificira se s kompleksima, inhibicijama, stvarima koje nam se sviđaju i ne sviđaju itd., koje čine egoističku prirodu individue, i hrani individualnu svijest informacijama koje će zadovoljiti individualne želje ili ukus. Zato ako se plašimo nečega, do svijesti će doprijeti informacija koja podržava ovaj strah. Isti je slučaj i sa ostalim emocionalnim i racionalnim programiranjima. Iz ovog razloga mi nikada ne možemo vidjeti svijet onakav kakav jest. Mi vidimo zamagljenu sliku svijeta i ljudi oko nas.
Otklonite ove strahove, fobije, komplekse, stvari koje vam se sviđaju i ne sviđaju i ostale predrasude i dobit ćete jasniju sliku svijeta. Retikularni aktivirajući sistem će tako imati manju tendenciju da nas prisiljava da budemo svjesni samo onih stvari koje podržavaju naše komplekse itd. Dozvolit će informacijama doticati u svijest koja će biti pod manjim utjecajem našeg negativnog programiranja. Ako je um dovoljno miran i ako je pun ljubavi, onda ćemo i okolinu vidjeti u istom svjetlu.

KROĆENJE DIVLJEG MAJMUNA

Želio bih s vama podijeliti neke ideje o yoga nidri jer osjećam da je važno da pokušamo shvatiti yoga nidru u većoj perspektivi. Iako yoga nidru nazivamo psihičko spavanje, došao sam do saznanja da je ona više od toga. Svijest poprima različite forme tokom budnog stanja, sanjanja i spavanja. U Patanjalijevoj yogi ove forme se nazivaju Vrittis ili utisci u svijesti. Ono što tvori svijest naziva se svjesnost. San je jedan oblik svjesnosti, sjećanje drugi oblik. Slično tome, yoga nidra je vrlo važan oblik svjesnosti. U Patanjalijevoj raja yogi postoji stanje koje se naziva pratyahara u kojemu su um i mentalna svjesnost odvojeni od osjetila. Ovladavanje pratyahare dovodi do koncentracije, a zatim do meditacije. Yoga nidra je jedan aspekt pratyahare. Kada netko radi yoga nidru, on ne spava. Njegova svijest djeluje u posebnom stanju lucidnosti.

Kako se sistem razvijao

Prije oko 35 godina dok sam živio sa svojim guruom u Rišikešu imao sam vrlo značajna iskustva koje je potaknulo razvoj yoga nidre. Bio sam određen za nadgledavanje jedne škole u ašramu gdje su mala djeca učila pjevati Vede. Moja dužnost je bila da pazim ašram noću i u 4 ujutro bi išao na spavanje. Nakon nekoliko mjeseci promijenile su se moje dužnosti. Nakon otprilike godinu dana u našem ašramu se dešavao obred i djeca iz te škole su došla pjevati Vede. Dok su djeca pjevala, riječi su mi zvučale jako poznato, ali nisam se mogao sjetiti gdje sam ih čuo. Slučajno sam pitao mog gurua i on mi je rekao da sam čuo tu djecu kako pjevaju dok sam bio u toj školi. To je za mene bilo veliko otkriće. Znamo da se znanje stječe pomoću osjetila, ali sa tim iskustvom došao sam do zaključka da znanje možete dobiti bez ikakvog osjetilnog sredstva. Nakon toga su mi na um došle daljnje ideje. Shvatio sam da san nije stanje potpune besvijesti. Kada je netko potpuno utonuo u san, ostaje osobnost, oblik svjesnosti, nešto vrlo važno i budno u čovjeku, što je budno i potpuno živo u ostalim situacijama. Pronašao sam da je netko tko je istrenirao svoj um sposoban koristiti to stanje.
Nakon toga, učinio sam mnogo eksperimenata da potvrdim ove ideje. Isprobao sam yoga nidru i na životinjama, i čak sam uspio u treniranju alzaškog psa. Kasnije sam eksperimentirao sa yoga nidrom na nekim mojim učenicima. Radio sam sa djecom, dajući im znanje, iskustvo i instrukcije dok su ona bezbrižno spavala. Dok sam proučavao tantričke spise naišao sam na mnoge važne, ali malo poznate tehnike. Konačno, razvio sam sistem pod nazivom yoga nidra. U početku sam za to koristio naziv san bez sna. Zatim sam taj naziv promijenio u psihički san. Ali postajao sam sve više i više svjestan ogromnih potencijala yoga nidre i mislim da yoga nidra nije ništa drugo nego yoga nidra. Ako me pitate da prevedem yoga nidru na francuski, reći ću vam yoga nidra! To je vrlo internacionalna tehnika.

Opuštanje sa svjesnošću

Nedavno sam vidio izvještaj istraživanja sa Menninger Fondacije u SAD. Pod vodstvom dr. Greena naučnici su koristili elektroencefalograf (EEG) da bi snimali moždanu aktivnost Swami Rame dok je on progresivno opuštao fizičku, mentalnu i emocionalnu strukturu pomoću procesa yoga nidre. Naravno, ono što su pronašli bilo je otkriće u znanstvenim krugovima. On je ušao u stanje dubokog sna, što je bilo i potvrđeno pojavom delta valova u njegovom mozgu. Međutim, on je ostao savršeno budan. Kasnije se sjećao svih događaja u laboratoriju i svakog pitanja kojeg su mu postavili znanstvenici tokom perioda dubokog sna. To je stanje yoga nidre koje se razvija nakon mentalnog treninga. Njegovo ponovno otkriće ima duboke posljedice na medicinu i društvene znanosti.
Kada radite yoga nidru morate zapamtiti da pokušavate razviti najdinamičnije stanje svijesti. To dublje stanje vašeg uma nestaje za vrijeme budnog stanja i spavanja. Vi taj dinamizam imate i sada, ali tendencije uma se rasplinjuju. Dolazi do mnogo rasipanja kroz osjetila i mi smo nesposobni da postignemo duboko stanje svijesti.
To duboko stanje svijesti je takvo da je potpuno nestao čak i osjećaj o samome sebi. Kada se koncentrirate vi znate da se koncentrirate, ali kada ste u yoga nidri, tamo dolazi trenutak kada vi ne znate da ste u yoga nidri. Kada se um odvoji od osjetila, postaje vrlo snažan, ali tada mu je potreban trening. Nevoljni sistemi u mozgu trebaju se pravilno obučiti. Inače nema praktično nikakve razlike između običnog sna i yoga nidre.
Većina ljudi još uvijek misli da je yoga nidra samo vježba opuštanja, a ipak, osim znanstvenika čak niti ne razumiju što znači opuštanje. Kada ste umorni, idete u krevet i mislite da se opuštate. Ali osim ako se ne oslobodite mišićnih, mentalnih i emocionalnih napetosti, nikada se nećete opustiti. Ove trovrsne napetosti se trebaju eliminirati, tada nastaje pravo stanje opuštenosti. Vježbanje yoga nidre eliminirat će ove trovrsne napetosti.
Mnogi od vas čuli su za sanskrtsku mantru 'Om. Shanti, Shanti, Shanti!' Ovo mantranje riječi shanti tri puta simbolizira trostruko opuštanje. Kada postanete slobodni od mišićne, mentalne i emocionalne napetosti, tada nastupa stanje poznato kao 'Shanti'. Shanti se obično prevodi kao 'mir', ali shanti je zapravo stanje potpune slobode od nemira, rastresenosti i nesabranosti.

Buđenje osjetljivosti

U 25 ili 30 godina koliko sam radio sa raznim ljudima na yoga nidri, došao sam do zaključka da ljudski um prvo treba postati osjetljiv. Osjetljivost uma može se probuditi jedino kada se oslobodimo rastresenosti. Kada radite yoga nidru sposobni ste probuditi tu osjetljivost buđenjem emocionalne strukture uma.
Ako vam kažem da je ovo dobro, a ono loše, složit ćete se sa mnom, ali to je intelektualno slaganje. Usprkos činjenici da se slažete sa mnom, vi nećete biti sposobni to implementirati u svoj život. Bio sam jednom u nekom indijskom selu gdje sam sreo čovjeka koji je bio lopov i pljačkaš, okorjeli kriminalac. Mi smo pričali i pričali i na kraju je on bio uvjeren da ne radi dobre stvari. Čak je došao do te točke da je osjećao da je grešnik i ja sam vjerovao da sam napravio čudo i da sam ga uspio preobratiti. Kada sam se vratio u to selo nakon pet godina, on je i dalje bio isti čovjek, jer ja sam uvjerio samo njegov intelekt, ali ne i njega! Zatim sam živio u tom selu šest mjeseci, jer sam u to vrijeme u svakom mjestu ostajao dugo vremena. U školi sam učio djecu i učitelje yoga nidru. Na sreću ili nesreću, ovaj lopov je također bio tamo. Nije znao da je u lavljoj jazbini. Ne znam na koliko je predavanja yoga nidre došao, ali ubrzo nakon toga napustio je svoju profesiju.
Intelektualno uvjerenje je jedan aspekt ljudskog života i mi svi intelektualno znamo o dobru i zlu, ali mi trebamo također biti i emocionalno otvoreni svemu što trebamo asimilirati, a to je moguće jedino kada se odstrane rastresenost i nesabranost uma. Kada um na nekom nivou lagano klizi, fluktuacije i valovi u umu su smireni. Tada, što god da se utisne u um, to postaje korektivno, to postaje sudbina, to postaje direktiva.

Treniranje djece

Yoga nidru sam prvo isprobao na djeci koja mokre noću u krevetu. To je bio vrlo jednostavan eksperiment. Bilo je jedno dijete od 6 godina koje je noću mokrilo u krevet. Svakog jutra njegova majka bi rekla: 'Zašto si to učinila?'. Djetetu je bilo žao i navečer bi mu majka rekla:'Nemoj se noćas popiškiti u krevet!' Majka je nastavljala govoriti to djetetu, a dijete je i dalje mokrilo u krevet. Donio sam to dijete na moj krevet. Tada sam mu ispričao kratku priču i napomenuo 'Svaki put kada stanem, ti reci ''hmm'' '. Nakon minutu ili dvije dijete je prestalo odgovarati. Pozvao sam ga po imenu i rekao 'Da li razumiješ moju priču?'. Tada sam dobi odgovor 'hmm'. Zatim sam ga pitao 'Da li sada slušaš?' Odgovora nije bilo. Odmah sam ga probudio i rekao 'Ako osjećaš da ćeš piškiti, molim te probudi me'. To je bilo dovoljno da se izliječi ta navika. Proveo sam isti eksperiment na mnogo djece i sva su prestala mokriti u krevet. Majka je korila dijete svaki dan. Dijete je to slušalo, osjećalo, bojalo se toga, ali je i dalje mokrilo u krevet. Kada je bilo u stanju sna na prvom stupnju svijesti, nije znalo što mu govorim. Nije bilo razloga ni zašto je to osjećalo, jer nije razumjelo. Možda me nije niti ispravno čulo, jer mu se mozak povukao u tišinu. Što je tada na njega djelovalo i kakav je odnos između tog stanja mozga i vanjskih situacija? Da je djetetu dan drugi oblik instrukcije, da mu je rečeno na talijanskom, francuskom ili njemačkom, ili da je naučeno nekoj vrsti kriminalne radnje, ono bi i to prihvatilo.

Dodatak obrazovanju

Danas mnogi istraživači koriste otkriće ove dublje unutarnje osobnosti da bi razvili nove sisteme obrazovanja koji premošćuju normalne intelektualne procese svjesnog uma. Ovi se zasnivaju na iskustvima koja sam imao u Rishikeshu i označuju potpunu revoluciju procesu obrazovanja.
U Bugarskoj je dr. Lozanov, voditelj Instituta za Sugestologiju i Parapsihologiju u Sofiji izumio sugestologiju, zasnovanu na tehnikama yoga nidre. Ona uključuje duboko opuštanje mišićnih napetosti u tijelu kao i briga i tjeskoba uma i mozga. Zatim slijedi stanje dubokog opuštanja i prijemčivosti, što stvara alfa valove. Dr. Lozanov koristi to stanje da uči ljude stranim jezicima u vremenu koje je mnogo kraće nego kod normalnog učenja. On također koristi to stanje za liječenje neuroza i alergija, za davanje anestezije, smanjenje gubitka krvi, poboljšanje zacjeljivanja rana i smanjenje infekcija nekih operacija, kao i za poboljšanje psihičkih sposobnosti.
Toliko je mnogo prekrasnih stvari razvijeno postepenim stapanjem yoge i nauke. Međutim, treba nešto naglasiti. Moderne metode obrazovanja zasnivaju se na yoga nidri, ali one nisu yoga nidra. Dok su principi opuštanja fizičkih, emocionalnih i mentalnih napetosti, kao i principi otvaranja podsvjesnih dubina naše psihofiziološke osobnosti isti, mnoge moderne tehnike su jedan oblik hipnoze. One njeguju pasivno, sugestivno stanje u kojem subjekt ne sudjeluje svjesno. Voditelj tada može prenositi intelektualne procese da bi usadio iscjeljujuće sugestije, stavove koncepte, filozofiju, osobne ideje ili listu informacija. Snaga voditeljeve ličnosti koristi se da bi se usadilo u um sve što se želi. To je oblik hipnoze i vrlo je efikasan za ono što mu je namjena.
Međutim, da li je svatko sposoban da preuzme veliku odgovornost u nastojanju da razvije nečije urođene sposobnosti i potencijale? Imamo li sposobnost da napravimo promjenu u nečijem umu i unutarnjoj ličnosti? Da bi to netko pravilno učinio, mora biti slobodan od napetosti, neuroza kompleksa i svih osobnih problema. Mora imati duboko razumijevanje o odnosima između tijela i uma. Posljedice takvog dugotrajnog treninga znanstveno još nisu potpuno istražene. Osim toga, mnoga velika otkrića, kao što je razbijanje atoma, bila su zloupotrebljavana. Yoga nidra je potpuno različita od hipnoze. U yoga nidri mi koristimo koncept autosugestije samo na nekoliko sekundi i to zovemo sankalpa, odluka. Yoga nidra je dinamička metoda pomoću koje osoba svjesno njeguje svoje unutarnje sposobnosti. Umjesto usađivanja znanja, u yoga nidri mi dopuštamo da procvjeta intuitivno unutarnje znanje. Memorija, osjetljivost, opuštanje, inteligencija, sposobnost kontrole osjetila samo su neke od uspavanih unutarnjih sposobnosti koje čekaju da se probude i iskoriste. To su samo sporedni proizvodi glavnog procesa koji vodi ka razvoju veće svjesnosti, ka evoluciji svijesti. To se postiže svjesnim sudjelovanjem, učenjem kako zaroniti u um i mozak i kako uključiti razne prekidače i unutarnje mehanizme koji vode ka novim načinima percepcije, kreativnosti i intuicije, ka izvoru sveg vanjskog znanja. Sve to dolazi pomoću jedne jednostavne tehnike koju može koristiti svatko. Tako smo u yoga nidri saznali da postoji stanje uma koji je vrlo senzitivan, vrlo potencijalan i apsolutno prijemčiv. Kod djece to stanje uma nastaje lako, ali u vrlo kratkom periodi. Kod odraslih, čiji su mozgovi već sazrjeli, potrebno je vrijeme da to stanje nastane.