Naša zvijezda vodilja

Njegova Božanskost Svami Brahmananda Saraswati Jagad Guru Shankaracharija Jotirmata

Naša zvijezda vodilja i uvijek sjajeće, nikad zalazeće Sunce Božanske milosti. Uvijek jednak, nepromjenjiv kao zvijezda Sjevernjača i svijetao kao podnevno Sunce, naša zvijezda vodilja i Božanska milost Sri Gurudeva, Maha Yogiraj, Njegova Božanskost Svami Brahmananda Saraswati Maharaj, najslavniji u Galaksiji Jagad Guru Shankaracharija Indije.
On je bio Maha Yogiraj (najveći među yogi učiteljima). U familiji yoga Indije bio je znan kao Gnanies (ostvareni), kao utjelovljeni Brahmananda (Univerzalno Blaženstvo ili Kozmička svijest), živuči izraz za ''Purnam adah, Purnam idam''. "To nemanifestirano (Brahman) je savršeno i Ovo Manifestirano (Brahman) je (također) savršeno". Božansko zračenje koje je cvjetalo iz Njegove sjajeće ličnosti otkrivalo je istinu od "Purnam idam" a Njegov Sahaja-Samadhi (cijelo vrijeme prirodno stanje kozmičke svijesti) priveo je istinu o oboje - "Purnam adah" i "Purnam idam". Savršenstvo tog velikog duhovnog Majstora je obnovilo duhovnu renesansu u Sjevernoj Indiji i gdje god da je putovao.
Taj veliki ponos Indije bio je "Rajaram" u svojim mladim danima, dok je bio ljubav svoje velike obitelji i dok je bio njegovan kao "izlazeće Sunce" u komuni Mishra Brahmana u selu Gana, kod Ayodhye u Uttar Pradeshu, Sjev. Indija. Rođen je 20.12.1868. god. ali njegov čas rođenja odredio ga je za red samotnjaka.
Kada je imao 9 godina, dok su druga djeca bila zabavljena u igri, u njemu je sazrjela ideja o odricanju i stalno i duboko razmišljanje uvjerilo ga je u uzaludnost svjetovnih užitaka. Vrlo rano je shvatio da se stvarna i trajna sreća ne može imati bez realizacije Božanskog. Užici i zadovoljstva koja se mogu postići u vanjskom svijetu su samo sjene i zaprljane slike idealne sreće i blaženstva, koji nisu daleko od čovjeka jer postoje u njegovom vlastitom srcu, prekriti tamnim oblacima neznanja i iluzije. U dobi od jedva 9 godina on je napustio svoj dom i otišao u Himalaye tražiti Boga, Svjetlo koje raspršuje veliki mrak u ljudskom umu, mrak koji stoji između čovjeka i unutarnjeg Prosvjetljenja.
Na stazi Božanskoga potreban je prikladan vodič. Tražeći savršenog duhovnog učitelja, bio je kod mnogih majstora i dobrih početnika, ali niti jedan nije bio niti blizu ideala kojeg si je zacrtao. Želio je da njegov duhovni majstor ne bude samo vrlo dobro upućen u filozofska učenja nego i realizirana ličnost; a iznad svega i pored tih dvaju dostignuća, on bi trebao živjeti u doživotnom celibatu; to je vjerojatno bila prirodna i legitimna želja jednog aspiranta koji je sam odlučio da zadrži taj visoki životni ideal.
U današnjem svijetu teško je pronaći osobu koja bi ispunjavala sva tri uvjeta, možda i nemoguće. Zato je mladi tragalac za istinom morao lutati uzduž i poprijeko prije nego je dospio do cilja svojeg traganja. Nakon otprilike 5 godina lutanja Himalayama, došao je u sjedište Uttar-Kashija. U toj ''dolini svetaca'', u malom i udaljenom Himalajskom pustinjačkom naselju stanovao je tih dana veliki duhovni majstor Svami Krishanand Saraswati, mudrac duboko upućen u filozofsko znanje, predstavljajući rijetku i savršenu mješavinu teorije i prakse, učenja i realizacije.
Toj ostvarenoj duši predao se mladi asketa da bi bio iniciran u misteriozna kraljevstva duha, čiji ključevi nisu dostižni pomoću knjiga i rasprava nego samo pomoću savršenih duhovnih majstora koji tiho prenose ove najtajnije prakse od srca k srcu.
Nakon nekog vremena, s dozvolom i naredbom svog majstora, preselio se u špilju kod Uttar-Kashija sa odlukom da ne izlazi iz nje sve dok ne realizira Vrhovno Svjetlo. Njegova želja da dosegne najviše znanje nije bila samo idealna želja ili namjera; to je bila moćna, nadvladajuća odluka koja je gorjela kao plamen u njegovom srcu. Ona je prožimala svaki djelić njegovog bića i nalagala mu da se ne odmara niti da zastane prije kompletne realizacije Vječnog Blaženstva.
Uskoro je spoznao Božansku istinu, Kozmičku svijest, Krajnju Vrhovnu realnost, Sat-Chit-Ananda, Nirvanu.
Najveće postignuće sveca je njegov sam život, visoka građevina realiziranog Upanišadskog života koji se razvio iz direktnog iskustva Realnosti. Da bi netko razumio tu unutarnju personalnost, mora se približiti takvim realiziranim dušama s otvorenim i prijemčivim umom i pokušati predočiti veliki unutarnji život koji je osnova njihovog aktualnog i realnog življenja.
U dobi od 34 godine bio je iniciran u red. "Sanyas" od svog Majstora na najvećoj svjetskoj priredbi "Kumba Mela", koja se održava jednom u 12 godina na spoju dviju svetih rijeka Ganges i Jumna kod Allahabada. Nakon toga nastavio je s blaženom samoćom, jedinim blagoslovom. Ovaj put nije otišao u Himalaye nego u Amarkantakas, izvor svete rijeke Narbada u Centralnoj Indiji.
Veći dio života proveo je na tihim, usamljenim mjestima, na obitavalištima lavova i leoparda, u skrivenim spiljama i dubokim šumama, gdje čak i podnevno Sunce uzalud pokušava otjerati mrak za kojeg se može reći da se trajno nastanio u "tim usamljenim i udaljenim predjelima Vindhyagirisa i Amarkantasa (planinski predjeli).
Bio je nezamjećen od ljudi ali vrlo dobro zamjećen u očima sudbine. Više od stoljeća i po svjetlo Jyotir Matha bilo je ugašeno, a Sjeverna Indija nije imala Shankaracharyu koji bi vodio duhovnu sudbinu ljudi. No postojalo je blještavo svjetlo duhovne slave dobro ukrašeno savršenom disciplinom Sanatana Dharme, ali bilo je skriveno u pećinama i dolinama, u gustim šumama i planinama centralne Indije, kao da je blažena samoća davala potreban oblik i sjaj osobi koja je trebala osvijetliti mrak koji je preuzimao duhovnu sudbinu zemlje, samim bljeskom Njegove prisutnosti.
Trebalo je dugo vremena, 20 godina, da Ga se nagovori da izađe iz samoće i prihvati sveti tron Shankaracharye od Jyotir Matha i to je bila prelomna točka u sudbini nacije. Politička sloboda zemlje svanula je pod Njegovom Božanskom Milosti i obožavao ga je Dr. Rajendra Prasad, prvi predsjednik Indijskog saveza. Na konferenciji uvaženih filozofa svijeta za vrijeme Proslave Srebrne Obljetnice Instituta Indijskih Filozofa, održana u Calcutti u pros.1950. god., Dr. S. Radakrishnan, slavni filozof i nasljednik Dr. Prasada kao predsjednik Indijskog saveza, nazvao je Shri Guru Deva ''Inkarnacijom Vedante'' (Utjelovljenje Istine).
Njegova politika duhovnog prosvjetljenja bila je u cijelosti prihvaćena. On je sve inspirirao i davao je poticaj svakome u njegovom religijskom, kreposnom, moralnom i duhovnom životu. Nikada nije bio vođa bilo koje stranke. Sve stranke u Njemu su našle zajedničko vodstvo. Sve razlike među kastama, vjerovanja i ''sampradayas'' nestajali su u Njegovom prisustvu i svaka stranka se osjećala kao da je konac u tkanini društva, i da svi konci čine odjeću i da se ni jedan konac ne može izvaditi iz nje. Takva je bila Njegova univerzalna i sveprihvaćajuća priroda.
Čitava njegova ličnost uvijek je zračila vedrim miomirisom duhovnosti. Njegovo lice zračilo je tim rijetkim svjetlom koje sadržava ljubav, autoritet, vedrinu i samopouzdanje; stanje koje dolazi jedino pravilnim životom i božanskom realizacijom. Njegov darshan stvarao je u ljudima osjećaj kao da je neki drevni Maharishi Upanishadske slave ponovo poprimio ljudski oblik, i da je vrijedno voditi dobar život i težiti realizaciji Božanskog.
Njegova duhovna učenja su jednostavna i jasna i idu ravno natrag kući u srce. On se čvrsto priklanjao kursu unutarnjeg razvoja postavljenog u sistemima Indijske filozofije i etike i nikada nije dizao svoj glas da bi se suprotstavio nego da bi čvrsto podupirao istine i principe sadržane u konceptu dharme. Dao je ljudima DUH RELIGIJE i učinio ih sretnima na svakoj stazi života.
Nakon što je proletilo 12 godina, Manifestirano se spojilo sa svojim Izvorom, Nemanifestirnim i ''brahma Leena Brahmanandam'' sada živi u srcima svojih poklonika kao valovi Brahmanandam (blaženstvo). Odbacio je svoj smrtni plašt, ali je za sobom ostavio nekolicinu smrtnika da održavaju sjaj Njegove milosti i prenose dalje baklju Njegovog učenja iz ruke u ruku za sva vremena koja dolaze.
Pokret Duhovne Obnove započeo je pod Njegovom direktnom inspiracijom koju smo primili 31.12.1957. god., zadnjeg dana Njegove Godišnjice 89. rođendana u Madrasu. Njegov Božanski plan Duhovne obnove svijeta izrađen je potpuno prirodno nužnošću vremena u kojem bilježimo promjenu u ljudskoj sudbini. Mi Ga samo molimo da nas nastavi voditi.