Slamnig home

Pješčani kraljevi

 

 

 

Bila jednom zemlja pijeska kojom su vladali Pješčani kraljevi. Sastojali su se od pijeska, i jedino što ih je moglo povrijediti, pa čak i uništiti, bila je rijetka kiša koja je povremeno padala čak i u tim suhim krajevima.

Voda je bila najopasnija tvar u zemlji pijeska. Ta razorna tekućina mogla je u trenu raspršiti zrnca od kojih su se sastojala pješčana bića i pretvoriti ih u blato.

Jednog je dana u zemlju pijeska zalutao Uljez. Bio je čudesno brz u svojim pokretima, hodajući gazio je nastambe i hramove.

Pješčani su se kraljevi sastali da razmotre stvar.

“Prepriječimo mu put velikim brdom pijeska; vratit će se odakle je i došao”, reče Prvi kralj. I učiniše tako.

Uljez se, međutim, popeo na brdo i nastavio svojim putem.

“Iskopajmo duboku rupu, neka se zatrpa u njoj”, predloži Drugi kralj.

Uljez se, međutim, iskobeljao iz rupe, otresao pijesak i krenuo dalje.

Kraljevi su nijemo gledali njegov hod. Napokon se oglasio Treći kralj:

“Imam ideju koja se nadovezuje na plan Drugog kralja. Iskopajmo duboku rupu i napunimo je vodom.”

“Vodom?” uzvikne Prvi kralj užasnuto.

“Da, vodom”, reče Treći kralj. “Neka njega voda rastopi.”

“Nema drugog rješenja”, reče Drugi kralj. I iskopaše duboku rupu i napuniše je vodom.

Uljez je pred sobom ugledao malo jezerce. Kleknuo je do ruba, umočio ruke, prinio ih ustima i popio gutljaj.

“Nema pomoći”, rekao je Prvi kralj. “On pije našu smrt.”

“Pričekajmo malo, otrov će ga razoriti iznutra”, reče Drugi kralj.

Uljez je ustao, skinuo odjeću i zaplivao.

 

 

Davor Slamnig, 2001.

 

Back to Krumpirova rodbina.... 

 

 

Slamnig home