Pismo objavljeno u Jutarnjem listu, 13. kolovoza 2007., str. 58. - REAGIRANJA --------------------------------------------------------------------------------- ---------------------------- Neki političari, suci Ustavnog i Europskog suda za ljudska prava, i drugi, godinama su pogrešno tvrdili da su tzv. privatni neuseljivistanovi stalno bili u vlasništvu izvornih privatnih vlasnika odnosno njihovih pravnih sljednika (za vrijeme SFRJ i kasnije), i to su smatrali razlikom u odnosu na nacionalizirane stanove. Mi - nositelji stanarskog prava u tim stanovima - smatramo da takve razlike nema, jer je izvorno vlasništvo u oba slučaja prestalo po zakonu za vrijeme SFRJ. U prvom slučaju vlasništvo je zakonski prestalo bez brisanja u zemljišnoj knjizi, samim stjecanjem stanarskog prava, dok je u drugom slučaju promjena vlasništva bila registrirana i u zemljišnim knjigama. Kao što tzv. nacionalizirani stanovi nisu vraćeni nego su ih otkupili stanari, tako isto smo i mi morali i moramo dobiti pravo otkupa naših gore spomenutih neuseljivih stanova. Profesori pravnog fakulteta su zamoljeni da iznesu eventualne protuargumente, uz napomenu, da će se neodgovaranje na pismo shvatiti kao nepostojanje argumenata protiv naše tvrdnje da je vlasništvo u oba slučaja prestalo. Budući da nismo dobili zatraženi odgovor, to shvaćamo kao prešutno priznanje da smo mi u pravu. Ovdje je tekst spomenutog našeg pisma: ------------------------------- 3. XI. 2007. Poštovani gospodine profesore! U prethodnom e-mailu napisano je ono, s čime se slažu i drugi oštećeni nositelji stanarskog prava, t.j. da je vlasništvo izvornih privatnih vlasnika naših stanova PRESTALO za vrijeme SFRJ našim stjecanjem stanarskog prava. Time su oni trajno izgubili skoro sva vlasnička prava, bez kojih, po zakonskoj definiciji, ne može postojati vlasništvo. Dakle, to vlasništvo je prestalo još za vrijeme SFRJ, bez obzira na to što su oni ostali i nadalje upisani u zemljišnim knjigama. Sve što pišemo, nastojimo uvijek što bolje provjeriti, kako prethodno tako i naknadno, koliko god je moguće. Tražili smo u Zakonu o vlasništvu, što piše o prestanku vlasništva uz brisanje i bez brisanja u zemljišnoj knjizi. Ovdje iznosimo naše shvaćanje o tome, te Vas molimo, da nam kažete postoji li neka odredba u nekom članku Ustava ili zakona, koja bi bila protivna tome što ovdje tvrdimo. Ako je potrebno da to pitanje postavimo nekom drugom stručnjaku, molimo za informaciju, kojim profesorima da se obratimo. U svakom slučaju molimo i za informaciju o novčanoj naknadi koju dugujemo za odgovore na naša pitanja. U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) piše ovo: "Članak 1. (2) Samo je jedna vrsta prava vlasništva".. "Članak 30. (1) Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi,.... (2) (......) vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari". (......) "Prestanak vlasništva" "Propast stvari - Članak 169. (1) Pravo vlasništva prestaje propašću stvari koja je bila predmetom toga prava, no ostanu li neki ostaci stvari, vlasnik na njima zadržava vlasništvo". Napomena B.S.: Ništa se ne kaže o zemljišnim knjigama. "Odreknuće - Članak 172. (1) Pravo vlasništva pokretnina prestaje napuštanjem posjeda stvari koje znači odreknuće od prava vlasništva. (2) Pravo vlasništva nekretnina prestaje odreknućem tek kad na temelju očitovanja o odricanju od vlasništva, danoga u obliku isprave prikladne za zemljišnoknjižni upis, to pravo bude izbrisano u zemljišnoj knjizi, ako zakon ne određuje drukčije. (3) Ako je pravo vlasništva upisano u zemljišnoj knjizi, prestat će tek njegovim brisanjem". Napomena B.S.: Dakle, u slučaju odreknuća vlasništvo prestaje u trenutku brisanja. (Vidi dolje USPOREDBU!) "Prestanak na temelju zakona - Članak 173. (1) Pravo vlasništva prestaje kad to određuje posebni zakon, pod pretpostavkama i na način određen zakonom". Napomena B.S.: Ništa se ne kaže o zemljišnim knjigama, što je logično, jer je zakon, koji određuje prestanak vlasništva, jači od zemljišnih knjiga. "(2) Kad pravo vlasništva nekretnine na temelju posebnoga zakona prestane bez brisanja u zemljišnoj knjizi, takav prestanak prava vlasništva ne može ići na štetu onih koji za nj nisu znali.....". Napomena B.S.: Dakle, novi zakon može sadržavati neku odredbu na temelju koje vlasništvo prestaje, bez spominjanja zemljišnih knjiga, a može i izričito odrediti da vlasništvo prestaje bez brisanja u zemljišnoj knjizi. Na pr. (1): Novi zakon može odrediti da se neka privatna kuća, sagrađena (legalno) na državnom zemljištu, mora srušiti (iz nekog opravdanog razloga), bez spominjanja zemljišne knjige i bez bilo kakve druge odredbe. U tom slučaju, kad kuća bude srušena, vlasništvo će prestati, po članku 169.(1) ZV, bez brisanja u zemljišnoj knjizi. (Ako, na pr., država naknadno sagradi potpuno jednaku kuću na istom zemljištu, vlasnik te kuće će biti država, a ne bivši privatni vlasnik, iako je ostao upisan u zemljišnoj knjizi). Ili, na pr. (2): Novi zakon može odrediti da se neka glavna vlasnička prava (na pr. pravo posjeda ili uporabe) daju trajno (zauvijek) drugoj osobi i njenim sljednicima, bez spominjanja zemljišne knjige i bez bilo kakve druge odredbe. Time dotadašnji vlasnik i njegovi sljednici ta prava trajno (zauvijek) gube i, prema tome (premda nema brisanja u zemljišnoj knjizi), oni prestaju biti vlasnici, jer je pojam vlasništva precizno definiran člankom 1.(2) ZV i člankom 30.(1) i (2) ZV, te ne postoji niti može postojati vlasništvo bez tih zakonom određenih vlasničkih prava. Nisam nigdje našao nikakve odredbe iz kojih bi proizlazilo nešto drugo, suprotno ili različito od toga, što sam ovdje napisao. Ako možda ipak postoji neka takva protivna odredba, odnosno neki protivni argument utemeljen na Ustavu ili zakonu, molim za informaciju, koja je to odredba (odnosno argument), i u kojem članku Ustava ili zakona se nalazi. Ako ne dobijemo nikakav odgovor od profesorâ pravnog fakulteta, mislim da će logičan zaključak biti taj, da ne postoje valjani argumenti protiv tvrdnje da je vlasništvo nad tzv. privatnim neuseljivim stanovima PRESTALO stjecanjem stanarskog prava za vrijeme SFRJ. ---------------------------------- USPOREDBA: Članci 239. do 242. ZV sadrže odredbe o prestanku služnosti: "Članak 239. (1) Pravo služnosti prestaje valjanim jednostranim odreknućem.... (......) (5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek kad bude izbrisana". "Članak 240. (1) Služnost prestaje istekom vremena na koje je bila osnovana.... (......) (3) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem". "Članak 241. (1) Pravo služnosti prestaje zastarom.... (......) (5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem". "Članak 242. (1) Izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, (......) odluku o ukinuću donijet će sud.... (......) (5) Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem". Napomena B.S.: Odredba o prestanku brisanjem u čl. 239.(5), čl. 240.(3), čl. 241.(5) i čl. 242.(5) odnosi se samo na slučaj iz istog članka. Kad bi ta odredba bila navedena u zasebnom članku, bilo bi logično zaključiti da se odnosi na sve te slučajeve. ------------------------------------ Najljepše zahvaljujemo! S poštovanjem, Branko Sorić i drugi nositelji stanarskog prava
|