Zahvaljujemo na podršci:
Velibor Ponos vodic.24cro.com
Mi, nositelji stanarskog prava, nismo privilegirane osobe iz prošlog sistema, nego smo žrtve lošeg i nepravednog zakonodavstva kroz posljednjih 60 godina! Diskriminirani smo i teško oštećeni! Najveći dio oduzetih stanova nije vraćen, nego je prepušten nositeljima stanarskog prava, a nama se to isto stanarsko pravo oduzima! Ne tražimo ništa dugo, nego da se poštuje međunarodni Ugovor o pitanjima sukcesije i Rezolucija 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Tražimo da se ne čine nove nepravde radi ispravljanja starih! Tražimo da se poštuje naše pošteno i legalno stečeno stanarsko pravo. (O stjecanju stanarskog prava vidi dolje!). Tražimo naše pošteno stečene stanove, i pravednu naknadu za nominalne vlasnike, kojima su nakon 1945. godine zakonima trajno oduzeta glavna vlasnička prava! Ne pristajemo na kršenje naših ljudskih prava na dom, imovinu i vlasništvo. Ne pristajemo na nepravedno i protuustavno prisilno preseljavanje u lošije i jeftinije zamjenske stanove!
Kopija letka namijenjenog građanima Hrvatske:
OVO
SE TIČE I VAS,
JER SUTRA SE MOŽE I VAMA DOGODITI NEŠTO SLIČNO !
Oduzimaju nam skoro cijelu imovinu - naše stanarsko pravo!
Tisuće obitelji su teško oštećene zakonima i sudskim odlukama, protivnim Ustavu i međunarodnim konvencijama! Naše tekstove novine ne objavljuju!
Opširnije O POGREŠCI USTAVNOG SUDA RH vidi na adresi: http://soric-b.tripod.com/vrhzla/
Slijedeći tekst poslali smo novinama 7. VII. 2004. i kasnije, ali nije objavljen(!):
Naša vlast nije uspjela (ili nije htjela?) opširno ni detaljno - a čini se čak ni ukratko - informirati javnost, putem najčitanijih novina, o ratifikaciji Ugovora o pitanjima sukcesije i upoznati nas sa ogromnom važnošću Aneksa G tog ugovora (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 2., od 17. 03. 2004.). Morali bismo se tome jako čuditi i zapitati se jesu li naši vladajući ljudi dovoljno ozbiljni i odgovorni (kad bismo imali razloga za pretpostavku da je bolje u drugim europskim državama)! To nas podsjeća na slično prikrivanje Rezolucije 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, 1996. godine!
Spomenuti Aneks G (čl. 2., st. 2) obvezuje Republiku Hrvatsku da poštuje sve ugovore sklopljene od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim poduzećima. Dakle, da bude još jasnije: od sada pa na dalje moraju se poštovati svi (stari) ugovori, koje su građani sklopili do kraja 1990. godine, a to znači da se postojeći zakoni moraju sa time uskladiti. To je još nadopunjeno (a ne derogirano, kao što bi neki željeli lažno prikazati!) člankom 6. Aneksa G, koji traži da se te zakonske odredbe primjenjuju bez ikakve diskriminacije. ***
I bez toga je bilo jasno, da su člankom 30. Zakona o najmu stanova (1996. god.) neopravdano stavljeni izvan snage ugovori kojima je stečeno stanarsko pravo u tzv. "privatnim" neuseljivim stanovima. Sada je to sasvim neupitno, jer je to isto rečeno u međunarodnom ugovoru, koji je po pravnoj snazi iznad zakona (po čl. 140. Ustava RH, pročišćeni tekst, NN 41/2001). Dakle, državi ne preostaje ništa drugo nego poštovati preuzetu obvezu tako, da uskladi Zakon o najmu stanova s međunarodnim ugovorom, što znači da se mora ukinuti odredba iz članka 30. tog Zakona. Time će se nositeljima stanarskog prava vratiti sva prava koja su im neopravdano, pogrešno i protuustavno oduzeta; a to se može ostvariti i tako, da im se, istovremeno sa povratom stanarskog prava, dade i pravo otkupa tih neuseljivih stanova na isti način i po približno istoj cijeni kao što su otkupljeni društveni i nacionalizirani stanovi, te privatni stanovi po čl. 48. Zakona o najmu stanova. Nominalni vlasnici trebaju dobiti naknadu od države, prema spomenutoj Rezoluciji 1096.
_________
(Gornje pismo poslali su članovi udruga nositelja stanarskog prava, i drugi nositelji s. p.)
***
NAPOMENA: U članku 6. Aneksa G piše, da će se domaće zakonodavstvo glede stanarskog prava primjenjivati bez diskriminacije. To znači da se u budućnosti moraju bez diskriminacije primjenjivati oni i onakvi zakoni glede stanarskog prava, kakvi će biti doneseni i koji će biti na snazi. Jasno je da se mora ukinuti loša odredba članka 30 Zakona o najmu stanova (iz 1996.) o "prestanku" stanarskog prava, jer za taj prestanak opće nije bilo nikakvog razloga ni opravdanja, t.j. stanarsko pravo se uopće nije smjelo oduzeti ni umanjiti nakon 1990. god. (kad je donesen Ustav RH), budući da se taj Ustav NE ODNOSI na ta stanarska prava, koja su nastala prije 1990. godine (to je priznao i Ustavni sud 1999. god.). Dakle, mora se poštivati članak 2. Aneksa G, i moraju se poštivati naši ugovori, kojima smo stekli stanarsko pravo prije 1990. godine.
O stjecanju stanarskog prava:
Nakon 1945. godine svi iznajmljeni stanovi su oduzeti od izvornih vlasnika,
a stanari su zakonima dobili trajno stanarsko pravo. Vlasniku je ostavljen
stan u kojemu je on stanovao. (Posebno bi trebalo rješavati problem onih,
koji su bili istjerani iz svojih stanova). Dakle, većina vlasnika i nositelja
stanarskog prava imali su trajno riješeno stambeno pitanje prema tada
važećim zakonima. To se, prema ratificiranom ugovoru o pitanjima sukcesije
(Aneks G), mora poštivati i danas. Kad su djeca odrasla, neke od novih
obitelji stjecale su nova stanarska prava u novim odnosno praznim stanovima.
Nositelji već postojećeg stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim
stanovima nisu mogli dobiti stanarsko pravo u drugim stanovima. Također,
neka od njihove djece, kao i neka od djece izvornih vlasnika, nisu dobila
novo stanarsko pravo, premda su svi uplaćivali u stambene fondove. Država
treba taj uplaćeni iznos ili vratiti, ili na neki način uzeti u obzir
kod kupnje stana. Prema Rezoluciji 1096, naše stanarsko pravo se
ne smije kršiti nego se treba dati pravedna materijalna naknada izvornim
vlasnicima. Ustav RH (1990.) ne određuje povrat ranije oduzete
imovine, ali je protuustavno oduzimanje naše
imovine i vlasništva (t.j. našeg stanarskog prava) 1996. godine!
Po zakonu i de facto, svi izvorni vlasnici oduzetih stanova trajno
su izgubili svoje vlasništvo (t.j. skoro sva vlasnička prava) bez
obzira na to što su neki od njih ostali upisani u zemljišnim knjigama.
Naše stanarsko pravo je naša zakonito stečena imovina, odnosno vlasništvo u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima ("possessions").
Čitajte na drugim web-stranicama o zabludama i protupravnom ponašanju Europskog suda za ljudska prava ("klikni" ovdje!), o podršci HHO-a, izjavama političara, itd.!
GRAĐANI, POMOZITE NAM, JER BRANEĆI NAŠA PRAVA BRANITE
I SVOJA!
Rujan, 2004.
Nositelji
stanarskog prava
i dr. med. Branko Sorić, Zagreb
POKAŽITE OVU STRANICU I DRUGIMA !