VICEVI O HRVATIMA

HRVATIMA SE NE MOŽE ZAMJERITI DA NISU DUHOVITI, POGOTOVO NA TUĐI RAČUN
I ti bi bila kurva da nisi toliko škrta
    Ako je suditi prema vicevima, Hrvati su puni duha. Ne štede se i u svakom su trenutku spremni smisliti nešto zajedljivo na račun prvog susjeda. Da ne budemo nepravedni: ponekad i na svoj račun. Svaki hrvatski kraj ima svoje specifičnosti, a mnoge od njih prelamaju se kroz dosjetke, kroz viceve.
    Primjerice, jedan od kraćih istarskih političkih viceva glasi:
    - Znaš li zašto je Kajin ubio Abela?
    - Zato što se Abel nije htio upisati u IDS.
    Popularnost Damira Kajina u Istri može se, dakle, mjeriti i količinom viceva o njemu što se, uostalom, činilo za vladavine Tita, Tuđmana i ostalih. No, opterećenost susjedima Talijanima kao ispušni ventil iznjedrila je mnogo viceva o odnosu Tršćana i Istrana, a među njima ima i onih na granici ukusa:
    Trieštin pita Istrijan zna li kako je nastao.
    - Znam - odgovorio je Istrijan.
    No, Trieštin je nastavio:
    - Tako što u jednu ruku staviš drek, a u drugu slamu i onda to mijesiš sve dok ne nastane Istrijan.
    Na to mu Istrijan odgovori:
    - Znam ja to, ali mora se paziti na količinu jer ako bude previše dreka, onda nastane Trieštin.
    O istarskoj sposobnosti taktiziranja i zadovoljavanja svih strana govori ovaj vic:

Istrijani najbolji ljubavnici
     Dva su se Istrijana posvađala i jedan je udario drugoga. Sve je to gledao treći Istrijan, kojemu se udareni obratio:
    - Ća si vidia, niš mu nisan reka, a on me svejeno klepia.
    Svjedok je na to odgovorio:
    - San vidia, ja, ma vero pak ti si u pravu.
    Svjedoku se obratio i onaj koji je udario:
    - Ma si vidia, mi je psova mater i ča san moga delat. San ga mora klepit.
    Na to svjedok odgovori:
    - Ma vero pak ti si u pravu.
    Sve je to gledao četvrti Istrijan, koji je svjedoku predbacio:
    - Kako moreš bit takov, prvo si jenomu reka da je u pravu, a potle drugomu. To ni baš pošteno.
    Na to će svjedok:
    - Ma znaš da si anke ti u pravu!
    O dvojezičnosti se, pak, priča:
    - Zašto su Istrijani najbolji ljubavnici?
    - Zato što imaju dva jezika.
    I istarska štedljivost našla se u vicu:
    Došao Premanturac u goste Pomercu, koji ga upita:
    - Si ća jia?
    - A vero pak nis niš jia - odgovori mu Premanturac.
    - Škoda, jer da su jia, bin ti bia damižol vina za popit.
    U vicevima Primorja najčešće se spominju Grobničani i boduli (otočani). Naslikovitiji je onaj o prodaji zemljišta:
    - Kada bodul prodaje zemlju?
    - Kada je oseka!
    Da su skrbni, potvrđuje vic o bodulu kome je umrla žena. Daje osmrtnicu u novine, naravno, za minimalnu cijenu. I pita službenicu:
    - Možete dodati još tri besede za istu cijenu? Dopišite: prodajen maslinovo ulje!
    Boduli su se jako zabrinuli zbog krađe cvijeća s grobova. Da bi riješili problem, muškarce su počeli zakapati tako da im glava viri iznad zemlje da vide "ki krade rožice", a žene naopačke, s polovicom tijela iznad zemlje, da ne moraju kopovati "važ".

Ni za HDZ ni za SDP, nego za EKG
     Poznata je i tanka bodulska kava: jedno zrno vezano koncem, koje se koristi višekratno.
    Grobničani žestokog temperamenta ni sebe ne štede u vicevima:
    Kada je Grobniščica prvi put vidjela crnca, u strahu je rekla:
    - Šinjor vrag, telo mi zamite, ma dušu mi pušćajte!
    Mnogi drže da su Grobničani "trdi", pa zato jedan o njihovoj snalažljivosti:
    Kako bi izbjegao vojsku, Grobinačnin je na regrutaciji uvjeravo doktora da je slijep.
    - Doktore, vidite onaj čaval na zidu?
    Doktor mu veli: - Naravno.
    Na to će Grobinčanin:
    - E , doktore, a ja ne vidin.
    Ako promatramo Split, neodoljiv kakav jest, zapazit ćemo da je grad sporta, glazbe i smijeha sklon prišivanju nadimaka svojim sugrađanima. Tako je podrijetlo gradonačelniku Ivanu Škariću poslužilo za nadimak "Mujo iz Doboja". Jedan njegov kolega je na predizbornom skupu rekao:
    - Ja i moja stranka založit ćemo se za to da ni jedan mještanin ne napusti ovaj otok.
    - Bogati, oli nan mislite ukinut trajekt - pitao je netko iz publike.
    Koliko je Dalmatincu vredniji zdrav i miran život od politike, govori i ovaj vic:
    Politički i stranački aktivan liječnik na vratima ordinacije poziva:
    - Tko je za EKG neka uđe!.
    - E, ja san najprin bila za HDZ, pa za SDP, a sad san za EKG, pa san prva na redu - jedna će pacijentica.
    Prema Bračanima, Istranin je nastao tako što je Bračanin potjerao rastrošna sina pa se on naselio u Istri. Bračkoj škrtosti nema premca:
    - Dida, ča ćemo s ovon svićon ča je prigorila?
    - Spremi je, sinko, ta će bit za po danu.
    A pravi slavonski vicevi? Ima ih svakakvih, ali ponajviše onih seksi:
    Kopa snaša kukuruz u polju, baš u ovo svibanjsko doba. Naiđe susjed Mata, vidi naguženu žensku i počne raditi one stvari.
    - Ju, šta radiš, komšija?
    - O, snašo, je" l da vadim?
    - Sada ne moraš, ali drugi put pitaj - "ljutila" se snaša.

Podravski jal i zagorska naivnost
     Imaju Slavonci i raznih dogodovština:
    Odlučili seoski bećari Joza i Šima otići okrasti Matin bostan. Kako je i Mata bio prefrigan, bostan je zasadio u kukuruzištu, pa se do lubenica moralo kroz kukuruze. Uđe prvi Joza, kad ga tamo dočekao Mata i dobrano odalamio prego gubice. Istrči Joza držeći se za razbijena usta i zube u jarak gdje ga čekao Šima.
    - Šta je, gdje su lubenice - pita Šima.
    - Joj ne mogu, puknut ću od smijeha, odi ti pa ih donesi - jedva izusti Joza.
    Poznati podravski jal spominje se u vicevima gotovo koliko i njihova škrtost:
    Ivek iz Novigrada Podravskog pozvao kuma iz Virja na kolinje.
    - Ak" moreš, dojdi svakako kume.
    Odazvao se kum pozivu, ali je naišao na zatvorena ulazna vrata, koja nikako nije mogao otvoriti. Kad su se za tri dana sreli na sajmu, kum reče Iveku:
    - Pozval si me na kolinje, a nisam mogel u dvorište.
    - Pa, rekel sam ti, dojdi ak" moreš - odgovori mu ovaj.
    O škrtosti i kroz svađu dviju Podravki:
    - Ti si škrtica kakve nema nadaleko - reče prva.
    - A ti sa pak kurva da joj nema premca - odgovori druga.
    - Bila bi i ti da nisi toliko škrta - odbrusi joj prva.
    Nakon Drugog svjetskog rata kolala je po podravskim selima priča kako su za ratnih godina u jednom selu Čerkezi silovali sve žene osim Bare.
    - Pa kako nisu i nju - čudili su se neki.
    - Zato što im jedina nije dala!
    Zagorci su za sav svijet iskreni, jednostavni i naivni. Odatle je valjda i nastao odgovor na pitanje zašto se Zagorec smije kad sijevaju munje:
    - Jer misli da ga dragi Bogek slika.
    No, kako ima i puno domišljatih Zagoraca, netko od njih si je zgruntal kakav bi trebal biti pravi hrvatski general:
    - Norac v glavi, Gotovina v džepu, Rojs u garaži i Zagorec vu duši.
    Zbog zagorskog jala i sama se zlatna ribica našla u problemima. Jer kada Zagorcu ispuni želju, njegovu susjedu mora to isto ispuniti u dvostrukom obimu, pa će Zagorec poželjeti:
    - Zlatna ribica, daj da oslepim na jedno oko.
    Zagorci su svakako poznati još po nečemu:
    Kada se Amerikanci hvale da je zgrada koju su ujutro počeli graditi na večer već završena, te kada Švicaraci tvrde kako im satovi počnu točno kucati i prije nego što su sastavljeni, Zagorci im odgovaraju da, ako ujutro počnu graditi pivovaru, za gablec su već svi mrtvi pijani!

'Purgeri' i 'Dalmoši'
    Čašćenja koječim između "purgera" i "Dalmoša" veoma su "in", zato evo jednoga iz Splita:
    - Znaš, Duje, da su naši splitski šoferi od gradskih autobusi pametniji od purgerskih?
    - Kako misliš?
    - A, Gospe ti, oni gore ne samo ča ne mogu naučit vozit", vengo ne moredu ni zapantit ulice pa in autobuse vode tračnice!

Mlijeko iz potoka
    Kupili Stipa i Mata kravu na vašaru i vode je kući kada ih susretne Joza i upita:
    - I, kakva je krava?
    - Joj, odlična je, koliko joj vode daješ, toliko mlijeka možeš pomusti - odgovore Stipa i Mata.
    - Pa jeste li pokušali?
    - Nismo, čekamo da naiđemo na potok.
    Stigli oni na potok, zagnjure kravi glavu u vodu i počnu musti.
    - Vidi, stvarno je istina - viče Mata od sreće.
    - De, zagnjuri je malo jače - kaže Joza.
    I dok su sva trojica tiskala glavu kravi u vodu, krava se uneredi.
    - Vadi, vadi - viče Stipa. - Izgleda da je povukla mulj.

Sat ispod repa
    Istrani se vole šaliti i s "onima od priko Učke":
    Stoji Istrijan kraj tovara i priđe mu Zagrepčanin.
    - Gospon, lepo vas prosim, koliko je sati?
    Na to se Istrijan sagne magarcu ispod stražnjice i kaže:
    - Sada je dva i petnajst.
    Nakon nekog vremena isti turist opet pita koliko je sati, a Istrijan se opet sagne ispod magarčeve stražnjice i odgovori da je dva i trideset. I treći put Zagrepčanin upita koliko je sati. I treći se put Istrijan sagne ispod magarca te odgovori da je 2.45 sati.
    - Gospon, prosim vas, kako vi točno znate koliko je sati?
    - Lipo, ća ne viš priko puta na pjaci onu uru na crikvi?

Ipak radije crnca
    Jedan od viceva o "ljubavi" Istrana i Tršćana:
    Žena i muž Trieštini nisu mogli imati djece, pa su krenuli u Centar za posvajanje djece. Nakon duga razgledavanja, odlučili su posvojiti jednog malog crnca. Na to im se direktor Centra obratio:
    - Svaka vam čast, stvarno ste humani. Kako to da ste se odlučili za malog crnca?
    Supružnici Trieštini odgovoriše:
    - Ma htjeli smo biti sigurni da u djetetu nema ni kapi istrijanske krvi.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Posta

Pocetna stranicaPocetna stranica